Organizacijska kultura uvelike djeluje na poslovanje tvrtke te na njega može ostavljati dobre ili loše posljedice. Ona određuje način na koji funkcionira, kako vodstvo, tako i ostatak korporacije: način na koji se komunicira i ophodi unutar tvrtke te na van (s klijentima, kupcima), definira atmosferu u korporaciji, način organizacije, formira neke od zajedničkih običaja, odnose između nadređenih i podređenih, utječe na razvoj prijateljstava, intimnosti i povezanosti, na njegovanje religijskih običaja te određuje standarde prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja. Ona također određuje norme za unapređivanje, podjelu poslovnog statusa te zapošljavanje.
Piše: Talija Zadro
Foto: Envato Elements
Da ste kojim slučajem 1969. ušli u koncertnu dvoranu sa željom da poslušate simfonijski orkestar, taj orkestar bio bi u 100%-tnom sastavu bijelih muškaraca, a još prije 10-ak godina isti orkestar činili bi ponovno većinom muškarci – i to njih 95%. Zato se tada, neke 2010. godine, otpočelo s praksom da na audiciji za sastavljanje orkestra kandidati sviraju iza paravana, bosonogi, kako ne bi postojala mogućnost otkrivanja spola po cipelama, odnosno je li riječ o muškarcu ili ženi. To je dovelo do porasta žena u simfonijskim orkestrima za 47%.
Jedna od pet žena u izvršnom menadžmentu
I bez obzira na to što se vremena mijenjaju i svijet konstantno napreduje, danas je u vodećih 500 američkih tvrtki na vodećim pozicijama samo 5% žena, dok prema McKinseyjevom „Izvještaju o ženama na poslu“ iz 2018., stoji kako samo jedna od pet žena dolazi do pozicije iz razine izvršnog menadžmenta. Ni mi Hrvati nismo iznimka – u poslovnim organizacijama i na našim prostorima dobro je poznat termin “stakleni strop”, čije se značenje veže uz diskriminaciju prema spolu te prepreke u napredovanju temeljene na njoj – na predrasudama i stereotipima koji žene vežu za kuću i obitelj te manju rukovodeću sposobnost nego kod muškaraca.
Godine 2006. na rukovodećim pozicijama u Hrvatskoj bilo je tek 6% žena, dok je 2012. istraživanje ureda pravobraniteljice na 500 hrvatskih tvrtki pokazalo da je na čelu uprava 91% muškaraca, a na svim rukovodećim razinama tek 35% žena. Od 928 anketiranih članova uprava poslovnih subjekata, muškaraca je bilo 751, a žena samo 177.
Što visina plaće govori o organizacijskoj kulturi?
Još jedno istraživanje u Hrvatskoj donijelo je poražavajuće rezultate: ono koje je o visini plaće proveo portal MojPosao. Pokazalo je da su za isti posao te jednaku razinu odgovornosti žene plaćene 15-20% manje nego muškarci. Što to govori o organizacijskoj kulturi? Postojanje problema u kulturi hrvatskog te društva općenito, posljedično se odražava i na onu korporativnu. Žene se susreću s velikim preprekama u poslovnom svijetu. Izložene predrasudama temeljenim na manjoj sposobnosti menadžiranja te ograničenjima vezanim uz djecu i obitelji, one se u poslovnom svijetu doživljavaju kao netko tko može manje pridonijeti, bez obzira na ambiciju i angažman. Društvo ih tradicionalno definira kroz: ženi je mjesto u kući.
Osim navedenih razlika u plaći te nemogućnosti napredovanja na više razine, prisutne su i razlike u praksi kod zapošljavanja u odnosu na spol; pri zapošljavanju prednjače muškarci. Nerijetko se žene susreću i sa seksualnim uznemiravanjem te neprijateljski orijentiranom poslovnom sredinom. I sve to navode kao kočnicu na putu do vrha, a ona svoje korijene ima upletene u kulturama tvrtki.
Jesu li žene zaista manje sposobne za vođenje?
Fortune 500 tvrdi da korporacije u kojima je zastupljen veći broj žena na mjestima u upravnim odborima, postižu bolje poslovne rezultate nego one gdje su žene malo zastupljene. Sama priroda kroz genetiku nosi razlike među spolovima pa je balans, zastupljenošću obaju spolova u korporacijama, osjetan. Vodstvu tvrtki žene mogu pridonijeti drugačijim kvalitetama nego muškarci, a time i uspostaviti ravnotežu: emotivnošću, a s njom i izraženom empatijom te emocionalnom inteligencijom, suradljivošću, izvrsnošću u multitaskingu, pogotovo onom koji zahtijeva ritam između poslovnog i privatnog života, različitošću komuniciranja te sposobnošću dobrog slušanja. I dok su muškarci više orijentirani na postizanje rezultata asertivnošću i samopouzdanjem, žene će se više skoncentrirati na odnose s ljudima, brigu o njima i timski rad te time doći do rezultata.
Organizacijska kultura koja podupire različitosti
Kreiranje zdrave organizacijske kulture s visokim stupnjem svijesti o važnosti jednakosti u svakom pogledu je neophodno – nijedna osoba ne bi se trebala osjećati manje važnom niti zbog svoje boje kože, niti religijske pripadnosti, narodnosti, tjelesnih nedostataka, a pogotovo ne spola. Organizacijska kultura trebala bi zato utemeljiti stroga pravila ispravnog ponašanja kojih se svaki pojedinac u poslovnom lancu treba pridržavati. U protivnom se može dogoditi da se negativno ponašanje racionalizira i prihvati, te se s pojedinca proširi na cijeli niz zaposlenih i time postane dio organizacijske kulture. Organizacijska kultura treba biti kultura pravednosti, ravnopravnosti i ona koja potiče svakoga u težnji prema liderstvu. Ona koja podupire različitosti.
Uostalom, sam zakon o ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj ističe kako ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života – kako imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Isto bi trebalo biti utkano, kako u društvo, tako i u svaku poslovnu organizaciju bez iznimke.
Žene su dokazale da su jednako sposobne uspješno voditi kao i muškarci – istraživanja to i potvrđuju. Stoga kultura koja njeguje predrasude i stereotipe vezane za bilo kakvu diskriminaciju, treba biti iskorijenjena želimo li kao svijet, kao društvo i ljudi, a potom i kao poslovna organizacija koračati putem do napretka.
Show Comments (0)