Priča o ženama i biznisu

Žene i biznis

Borile smo se za svoja prava, borile smo se (borimo se još uvijek?) sa stereotipovima, a prije svega, borimo se s internalizacijom negativnih stavova o vlastitim sposobnostima. Na svu sreću, i to se polako mijenja.

Žene i biznis – gdje smo danas?

Piše: Stella Ćaleta

Foto: Unsplash

Zamislite kako gledate crno-bijelu fotografiju dugokose mlade žene koja se ponosno smiješi stojeći kraj svežnjeva debelih bilježnica. Od korica do korica su ispunjene njezinim rukopisom. Složene su  jedna na drugu i tek malo više od nje same. Slika koju, nadam se, vidite u glavi jest ona mlade znanstvenice Margaret Hamilton. U točno tim bilježnicama Margaret je ispisala programerski kod koji je 1969. godine odveo čovječanstvo na Mjesec.

Žene i biznisNježniji spol s vizijom

Nedavno sam na sajmu antikviteta jednog zagrebačkog placa ugledala svežanj starih, šarenih časopisa. S njihovih naslovnica gledale su me žene koje nepogrešivo smještam u sedamdesete – velike, Twiggy oči, kratke frizure, minice u color-block kombinacijama. Listajući izdanje “Jugoslavenske ženske revije” s početka sedamdesetih, tema koja mi privlači pozornost tiče se prava žena.

“Izborile smo se za svoja prava, no jesmo li uistinu ravnopravne?” pita nas autorica teme. Odgovore su potražili kod svojih muških čitatelja, koji mahom zaključuju kako je sjajno što možemo na izbore, no i dalje ostajemo nježniji, krhkiji, emotivniji spol koji se bolje snalazi u kućanskim poslovima nego u kompetitivnom muškom svijetu rada.

Konačno ravnopravno sudjelujemo na tržištu rada, a uspjele smo obraniti i svoje pravo da većinski obavljamo kućanske poslove, te brinemo za djecu i starije.

Godinu ili dvije nakon što je Margaret Hamilton vodila tim muških suradnika i spustila lunarnu sondu na Mjesec, Jugoslavija se i dalje pitala pripadaju li žene tržištu rada. Slučaj M. Hamilton nije jedini takav primjer – povijest obiluje slabo poznatim ženama čija je sposobnost, volja i snaga pomicala metaforičke, ali i doslovne planine.

Pravosuđe su mijenjali vizionari, a stav većine populacije koji najviše utječe na svakodnevni život, kaskao je, i kaskat će, za promjenama propisa. Na papiru smo jednake, no uzmite to u obzir prilikom razmatranja pravog stanja stvari.

Godinu ili dvije nakon što je Margaret Hamilton vodila tim muških suradnika i spustila lunarnu sondu na Mjesec, Jugoslavija se i dalje pitala pripadaju li žene tržištu rada.

Gdje smo danas?

Dobile smo pravo glasa još prije sedamdesetak godina pa već pune tri generacije sudjelujemo u donošenju političkih odluka koje utječu na naše živote. U tom vremenu zauzele smo čak 25% mjesta u svjetskim parlamentima.

Na vodećim pozicijama u tvrtkama sjedi nas, ako gledamo globalne prosjeke, malo više od 9%. Uskoro će leaderica na najbolje plaćenim pozicijama, onima koje oblikuju globalne trendove, biti cijelih deset posto – vadite šampanjac!

Konačno ravnopravno sudjelujemo na tržištu rada, a uspjele smo obraniti i svoje pravo da većinski obavljamo kućanske poslove, te brinemo za djecu i starije. Možemo – ne, moramo, sve, i to odmah.

Žene i biznis

No, zanimljiv se fenomen počeo događati nakon što smo ušle na tržište rada. Poslovima koje su većinski počele obavljati žene, opao je prestiž, što je dovelo i do novčane devaluacije. Riječ je o procesu takozvane feminizacije profesije. Biti učiteljem značilo je biti cijenjen i poštovan. Danas su učitelji, nakon što su postali većinski učiteljice, podcijenjeni. Jesmo li probile stakleni strop samo da bismo se nastavile boriti s predrasudama?

I sjetimo se da stojimo na ramenima divova – naših prabaka, baka, majki.

Držite se, polijećemo

Borile smo se za svoja prava, borile smo se (borimo se još uvijek?) sa stereotipovima, a prije svega, borimo se s internalizacijom negativnih stavova o vlastitim sposobnostima. Na svu sreću, i to se polako mijenja jer sve je više žena koje se ne boje pričati o svojim uspjesima (i neuspjesima), ambicijama, sposobnostima, strahovima i željama.

Hvala im na tome jer najvažnije je pokazati i dokazati kako možemo bolje. Za dobrobit naših kćeri i unuka. Ne dozvolimo da uspjeh neke buduće Margaret Hamilton prođe nezapaženo, ili još gore – uopće se ne dogodi jer je mislila da ne može. A pričati o tome važnije je no što se misli. Jedan od najjačih faktora koji utječu na naše ponašanje je upravo ponašanje drugih ljudi – što više uspješnih žena sličnih sebi vidi, buduća Margaret više će vjerovati da to može i ona.

I sjetimo se da stojimo na ramenima divova – naših prabaka, baka, majki. Kuharica, spremačica, trgovkinja, krojačica, frizerki, tvorničkih radnica. Vlasnica i direktorica, menadžerica i ravnateljica. Utabale su nam put i pokazale da možemo. Na nama je da tražimo promjenu – sada. U PMS-u smo i držimo prst na gumbu za detoniranje nuklearke, a uperena je u stereotipe u koje same vjerujemo. Držite se, polijećemo.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads