Dina Horvat: Epoha čini sretne, zadovoljne i kreativne profesore

Dina Horvat: Epoha čini sretne, zadovoljne i kreativne profesore

Kao profesorica povijesti u Epohi, Dina Horvat želi upoznati mlade istraživače, „detektive” arheologe i znanstvenike sa zabavnom stranom povijesti. Namjera joj je u svojim učenicima potaknuti želju za istraživanjem, a našoj redakciji otkriva na koji način.

Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha

Dina Horvat diplomirala je povijest pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručno osposobljavanje za posao nastavnice povijesti odradila je u Srednjoj školi Krapina, a ima iskustvo predavanja povijesti i u osnovnoj školi. Kultura i povijest, osim što su njezini profesionalni interesi, i privatni su. Pisala je za časopise Svijet filma, H–alter, Zagreb (Hrvatska), Pro tempore – časopis studenata povijesti.

Koliko dugo radite kao profesorica i otkud poriv da se želite baviti obrazovanjem srednjoškolaca?

Nakon završenog fakulteta završila sam godinu dana stručnog osposobljavanja u srednjoj školi. Nakon nekoliko kraćih zamjena, konačno sam pronašla zadovoljstvo u Epohi. Radni vijek od tri godine možda se ne čini puno, ali uz veliku volju trudim se da to ne predstavlja neku razliku.

Oduvijek sam bila znatiželjno dijete. Kroz srednju školu ta se znatiželja još više produbila. Interesirali su me filmovi, stripovi, književnost, povijest svakodnevice, no često me nije imao tko usmjeriti. Interesi su izlazili iz okvira kurikuluma pa sam te stvari morala proučavati i istraživati sama. Želja mi je prepoznati znatiželju i volju kod srednjoškolaca, usmjeriti ih, dati im savjet gdje da utaže svoju radoznalost. Bez obzira na to kakve ih stvari zanimale. Želim im pomoći da s interesom otkrivaju svijet.

Je li uloga profesora ujedno i odgojna? Treba li odvajati te dvije stavke ili jedno bez drugog ipak ne ide?

S obzirom na to da profesori provode većinu dana s djecom u školi, čine velik dio njihovog života i izvan okvira obrazovanja. Vode ih u muzeje, na izlete, prolaze s njima prve razredne svađe i zaljubljenosti. Često se kao profesori nalazimo u ulozi savjetnika i mentora djece i najčešće se upravo nama obraćaju s problemom.

Odgojna je uloga u obrazovanju velika. Osim u ulozi savjetnika i mentora, kao profesori i kroz predavanja svakodnevno učimo o odgoju i ponašanju. Povijest kao predmet je vrlo zahvalna u toj ulozi. Konstantno isprepliće teme iz društvenog života kroz povijest koje se mogu vrlo lako povezati sa sadašnjošću i na taj način približiti djeci.

Imate li iskustvo rada u državnim školama? Što mislite koje su glavne razlike rada u privatnom obrazovanju u odnosu na državno?

Moje kratko iskustvo rada u državnoj školi ipak je dovoljno da mogu uvidjeti i osjetiti velike razlike između državnih i privatnih škola. Osjećaj zajedništva i potpore u srednjoj školi Epoha dovoljan je da me motivira da uvijek želim dalje i više. Ne postoji „jedva čekam da dođem doma“ trenutak. U školi se kreira osjećaj zajedništva i obitelji i sve to pridonosi da se na poslu osjećamo kao kod kuće.

Koje su 3 najvažnije stvari koje biste istaknuli kao prednosti rada u Epohi?

Sloboda – sloboda u kreiranju sadržaja i izvođenju nastave. Epoha me potiče da osluškujem dječje potrebe i u skladu s njima kreiram nastavu.

Kreativnost – Ako želim da djeca nauče jela ili plesove svijeta ili pak medicinu starog Egipta, Epoha potiče moju kreativnost. Dopušta mi da satovi postanu dodir prošlosti i sadašnjosti, odnosno, da djeca iskuse i osjete teme o kojima govorimo.

Zajedništvo – Škola koja potiče osjećaj zajedništva, obitelji i doma čini i sretne, zadovoljne i kreativne profesore.

Kako je raditi samo s troje djece u razredu i koji su Vam bili najveći izazovi u Epohi do sada?

Rad s tri učenika znao se pokazati kao izazov. Naučena sam raditi u velikim razredima i na početku mi je trebala prilagodba. Isključivo iz razloga navike. Neke je zadatke teže odraditi kada ste ih zamislili kao grupno istraživanje.

No, kroz kratak period primijetila sam kako sam povezanija s učenicima. Znam kako reagiraju na određene stvari. Što ih zanima, koje stvari vole, kojih stvari ih je sram. Logično je da možete više pažnje posvetiti manjoj grupi učenika. Nakon početne prilagodbe, shvatila sam koliko rad u manjem razredu ima osobniji i topliji prizvuk.

Koliko je waldorfska pedagogija uopće važna u obrazovanju i zašto?

O waldorfskoj pedagogiji i dalje učim. Iza mene je tek godina dana iskustva i tu je je još mnogo stvari koje bih volje proučiti i naučiti. No, ono što znam jest da se waldorfska pedagogija u velikoj mjeri usmjerava na emocije i razvoj djece.

Uči ih da postanu cjelovite i zadovoljne osobe. Dopušta im da budu svoji i ne prati stroga pravila „bubanja“ napamet i sjedenja u klupama. Uključuje rad u prirodi i vlastoručnu izradu predmeta, što može biti samo korak naprijed u odgoju i obrazovanju.

Što biste poručili roditeljima budućih srednjoškolaca – zašto odabrati Epohu?

Epoha je za sve kojima se čini da su u školi samo broj. Također je i za sve znatiželjne i one kojima su vječito tvrdili da im je „glava u oblacima“. Za sve drugačije pa i iste te za sve koji vole maštati i stvarati. Epoha je za one koji misle da ne pripadaju i za one koji pripadaju svugdje. Srednja škola Epoha prepoznaje i voli svakoga i svatko ovdje može pronaći svoje mjesto i sreću.

Tags:

  • Show Comments (0)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Ads