U sklopu projekta „Autobiografije u nastavi“ s kojim škola Epoha nastavlja i ove školske godine, Ivan Dečak iz grupe Vatra gostovao je na satu glazbene kulture gdje je održao predavanje s nastavnicom Jasminom Bojić
Pripremila: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha
Ivana Dečaka dočekali su desetak minuta prije početka sata glazbene kulture. Došao je pun entuzijazma i želje pružiti djeci nezaboravno predavanje. Nastavnica Jasmina Bojić pokazala mu je prostor škole te su usput pozdravili one najmlađe, učenike prvih i drugih razreda osnovne škole. Djeca su Ivanu doslovce skočila u zagrljaj, a prije odlaska u učionicu glazbene kulture, otpjevala jednu prigodnu pjesmicu povodom Svetog Nikole. Srdačniju dobrodošlicu kakvu samo djeca mogu prirediti, nije mogao ni zamisliti.
Učenici viših razreda osnovne i srednje škole pozdravili su ga gromoglasnim pljeskom nakon čega je nastavnica glazbene kulture Jasmina Bojić krenula s kratkim uvodnim predstavljanjem. Cijelo predavanje pripremili su u obliku intervjua, a učenike je zanimalo sve o Ivanu i grupi Vatra. U nastavku donosimo najzanimljivija pitanja i odgovore.
Jesi li bio štreber u školi?
Ne mogu reći da sam bio baš štreber, no trudio sam se dobivati dobre ocjene. Upravo zato što sam odmah nakon završetka školske godine odlazio na more na ljetovanje gdje sam bio do samog početka nove. Tako da nisam htio ostavljati nekakve popravne i ispravke za što bih morao učiti, nego uživati cijelo ljeto na moru i odmoru od škole.
Koji ti je bio najdraži predmet?
Nisam volio matematiku, kemiju i fiziku, odnosno nisam imao volje pozabaviti se tim predmetima. No, kad sam uzeo instrukcije iz tih predmeta, shvatio sam da su ti predmeti zapravo zabavni. Volio sam glazbeni, tjelesni i likovni. Kad sam upisivao fakultet, htio sam pobjeći od prirodnih predmeta koje nisam volio, tako da sam neko kratko vrijeme studirao pravo. To nije dugo potrajalo, već nakon položenih 5 ispita sam odustao. Zatim sam upisao Pedagoški fakultet jer sam htio biti teta u vrtiću. Međutim, u to vrijeme izašao je naš prvi album, pa sam se ipak u potpunosti posvetio glazbi i grupi Vatra.
“Autobiografije u nastavi” novi je projekt privatne jezične gimnazije EPOHA kojem je cilj djeci dati znanje iz osobnog iskustva. Da je takvo što postojalo u tvoje vrijeme školovanja, čije bi predavanje volio poslušati?
Volio bih popričati malo s Mozartom! J Šalim se, naravno. Od živućih glazbenika dok sam bio u srednjoj školi, volio bih poslušati što imaju za reći Goran Bare, Damir Urban ili Massimo. Njih sam sve slušao kao klinac, a u međuvremenu sam s njima postao prijatelj i sad redovno surađujemo.
Baviš li se uz glazbu nekim sportom, nekom drugom aktivnošću?
Bavim se nogometom u slobodno vrijeme, već dobrih 15 godina dolazim ovdje u vaše susjedstvo u Gajnice. Dok sam svirao u bendu, igrao sam nogomet u prvoj juniorskoj nogometnoj ligi.
Koju vrstu glazbe najviše voliš slušati?
Mogu slušati svakakvu vrstu glazbe i nemam neki određeni žanr koji volim. Volim slušati sve – od rapa do heavy metala, preko Eda Sheerana ili nekih novih klinaca.
Kada pišeš pjesme, posvećuješ li ih nekome ili nečemu?
Dobar dio pjesama posvećen je nekim meni dragim prijateljima ili ljudima koje volim. Svaka posveta inspirirana je nekim stvarnim situacijama iz mog života ili života ljudi koji me okružuju.
Je li te možda neko iskustvo ili nečiji utjecaj tijekom školovanja nagnao da se kasnije počneš baviti glazbom?
Moj otac je bio glazbenik, no on nije imao toliki utjecaj na mene koliko moj ujak koji je imao ogroman broj gramofonskih ploča koje mi je poklanjao. Od njega sam dobio knjigu Charlesa Bukowskog zbog kojeg sam otkazivao izlaske i ostajao doma čitati njegove knjige.
Koji ti je jedan od najljepših trenutaka u karijeri?
Najbolji trenutak mi je bilo snimanje našeg prvog albuma kad sam imao samo 17 godina. Nakon toga smo se otisnuli u Zagreb, preselili iz malog mjesta u velegrad i zapravo započeli karijeru. Desila mi se ta neka sloboda kada sam se preselio i to ću pamtiti čitav život.
Zašto misliš da je važno učiti o glazbi?
Glazba je umjetnost i dolazi kao svojevrstan lijek, pogotovo u ovakvim situacijama u kakvoj je sada cijeli svijet. Pruža nam nekakav bijeg od ove stvarnosti, svatko sam sebi bira što mu paše. Zato je vrlo važno učiti o glazbi, jer osim toga ona je važna i za neku našu opću kulturu, za „kućnu“ higijenu.
Gdje si sve imao priliku putovati i svirati s bendom?
Obišli smo zbilja sva mjesta u Hrvatskoj. Uskoro sviramo u Pločama gdje nismo dosad bili, pa će ovo biti prvi put da smo tamo. Od najzanimljivijih mjesta na kojima smo nastupali, izdvojio bih nastup u avionu na letu Zagreb-Dubrovnik gdje smo bili skriveni u kokpitu i prije nastupa smo izišli u kabinu i stigli odsvirati 3 pjesme. Tamo smo imali promociju našeg albuma Zmajevi na vjetru. Drugo najluđe mjesto na kojem smo nastupali bila je pećina na 1200 m dubine gdje je završavala utrka. Tamo smo svirali za 500-tinjak ljudi.
Što bi poručio današnjim srednjoškolcima?
Neka budu svoji, neka pronađu svoj put i interes kroz školovanje što će ih učiniti sretnima.
Imaš li još uvijek tremu?
Uvijek imam tremu. Kada izađem ispred 10000 ljudi u Domu sportova ili danas ispred dvadesetak učenika.
Show Comments (0)