Fokus na ljude kao novo normalno

Fokus na ljude kao novo normalno

U svojoj karijeri više sam se puta susrela sa sloganima i izjavama menadžera poput „Naši ljudi su najvažniji.“, „Mislimo na vas.“, „Zaposlenici su na prvom mjestu.“, „Svačije ideje su dobrodošle.“ Jednako toliko puta (ako ne i više) susrela sam se s praksama koje su bile ne samo djelomično neusklađene s tim izjavama, nego često i potpuno suprotne.

Piše: Ivana Štulić, trenerica, konzultantica i coacherica, MSc in Applied Positive Psychology
Foto: Mario Brainović

S klijentima radim kroz edukacije, radionice, savjetovanje, i coaching, pri čemu koristim i svoje dugogodišnje iskustvo rada u multinacionalnim tvrtkama. Moja misija je pomoći organizacijama i pojedincima da ostvare svoje potencijale te žive/rade što kvalitetnije uz primjenu pozitivne psihologije.

Govoriti jedno, a raditi drugo po definiciji je – licemjerstvo. I ljudi koji rade za takve menadžere to vrlo brzo osjete. Ponekad se ne usuđuju reagirati pred drugima, ponekad se boje gubitka posla, ali jedno je sigurno – vrlo brzo gube povjerenje i, budimo realni, počinju razmišljati o traženju drugog posla. Potpuno opravdano. Lideri koji uistinu ne misle na dobrobit svojih zaposlenika i nisu lideri, već u najboljem slučaju dobri korporativni vojnici, a u najgorem… dovršite rečenicu sami, npr. tako što se sjetite vašeg najgoreg šefa ili šefice, je li on/ona mislio/la na vas? Vrlo vjerojatno nije.

Vrijeme je za promjene

Vrijeme je za drugačije i osvještenije prakse. Izgradnju organizacijske kulture koja se bazira na brizi za ljude – zaposlenike, klijente, partnere i dobavljače. Svatko ima svoju ulogu i bez svih tih ljudi poslovanje ne bi bilo ni moguće. Čini mi se da je to trenutačno ipak isplivalo na površinu kao bitno sudeći po tome kakve upite dobivam od kompanija – od razvoja strategije za wellbeing i mentalno zdravlje do održavanja mindfulness i resilience radionica, želje za upoznavanjem zaposlenika s pozitivnom psihologijom kako bi razvili optimizam i uvidjeli svjetlo na kraju tunela bez obzira na okolnosti, do konačno otvorenosti prema coachingu kao alatu.

Tako svaka kriza ipak napravi i nešto dobro – natjera ljude da se preispitaju pa i menadžere da uvide da ipak trebaju nešto promijeniti u pristupu prema svojim zaposlenicima. Nije iznenađenje zapravo jer razina straha i zabrinutosti koja je prisutna među ljudima veća je vjerojatno nego ikada. Kako da sada menadžeri očekuju da zaposlenici budu jednako fokusirani kao prije? Kako da smišljaju ideje koje će spasiti poslovanje? Kako da budu motivirani, ako se ne pokazuje briga za njihovu dobrobit? Izuzetno teško.

Zato me vesele dobre prakse poput primjera kompanije u kojoj se CEO preimenovao u Chief Empathy Officer. Tako jednostavno, a tako efektno. Na kraju krajeva, i pokazano je da sustavno ulaganje u dobrobit zaposlenika donosi benefite u vidu povećanog zadovoljstva zaposlenika, smanjenja izostanaka i veće učinkovitosti na poslu od čega na kraju mogu profitirati kako zaposlenici, tako i poslodavci.

HR – nikad potrebniji nego sada

Veliku ulogu u ovoj novoj ili novijoj paradigmi odigravaju HR profesionalci. Kad je krenuo lockdown, njih se prve pitalo – što ćemo s ljudima? Kako održati timsku povezanost dok rade na daljinu? Kako da primijetim ako netko nije dobro, a ne traži sam pomoć? To su pitanja koja su bitna ne samo za opstanak timova, već i za nastavak poslovanja. Znamo da u HR-u rade mahom žene i tu je naša velika snaga, jer nikad nismo bile potrebnije nego sad. Da povedemo razvoj fokusa na ljude kao novo normalno. Ipak, kompanije postoje zbog ljudi.

Tags:

  • Show Comments (1)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Ads