Guru za kulturu

Naš guru za kulturu, Branko Matijašević, se godinama bavi knjigama u svim njihovim oblicima i fazama. Biranje naslova koji će biti objavljeni, uređivanje, a na kraju i promocija knjiga velika su mu strast. Tek kad pojedina knjiga stigne u ruke pravog čitatelja, misija je ispunjena.

Razgovarala: Lea Brezar
Fotografija: Shutterstock, Dhar media, Branko Matijašević

Urednik, pr-ovac, knjigoljubac, strastveni čitatelj romana fantazije, guru za kulturu. Iza tebe je dosta godina u svijetu knjige, izdavača i autora. Možeš li opisati književnu scenu u
Hrvatskoj sa stanovišta brendiranja: tko su ti igrači?
Godina nije toliko puno, ali oduvijek me to zanimalo pa se nekako kompenzira (možda ). Vremena jakog brendiranja u izdavaštvu su prošla. Imali smo Profil koji je ulagao nevjerojatno puno i to je činio vrlo dobro. Zatim, Algoritam je imao jak brend, temeljen na svjetskim bestselerima. To je sada iza nas. Mislim da, u ovom trenutku, najprepoznatljivi brend ima Fraktura, oni to izvrsno rade. Često možete čuti, kada nekog pitate što voli čitati, on odgovori “čitam Frakturu.” E, to je brending. Nevažno koja knjiga, koji autor – čita se Fraktura. Taj brending izvrsno je prilagođen hrvatskom mentalitetu –  mi volimo misliti da smo pametan narod te volimo isticati kako čitamo knjige koje se smatraju “kvalitetnijima”. Ovaj je nakladnik to majstorski kapitalizirao. Frakturin brend ipak ne donosi komercijalni uspjeh, već je ključan za stjecanje sredstava od države ili fondova, putem razno-raznih nagrada stvara se “kulturni kapital”. Ali je u svakom slučaju jak brend.

Komercijalni brendovi

Komercijalne kuće su na zalazu i u brendovskom mraku u svojoj dekadenciji i izgubljenosti, vrijeme je za nove igrače. Kada će se nešto konkretno dogoditi, nejasno je. Jedan jak manevar koji vrijedi spomenuti je popularna “Knjiga dostupna svima – KDS”, biblioteka Znanja. Za nju stvarno svi znaju. No to ne pomaže da se autori predstavljeni u toj biblioteci jače istaknu van nje.

Je li došlo vrijeme za promjene (s obzirom na nedavni raspad jedne izdavačke kuće)?
Promjene će se teško dogoditi prije nego što se očisti cjelokupna država. Kako se čini, to se još dugo neće dogoditi. Ja uvijek govorim da je jedna stvar ključna: dokle god se izdavači ne moraju boriti za prodaju na tržištu neće biti dobro. Drugo je reguliranje plaćanja, ali to nema veze s izdavaštvom. Treće je elitizam, većina izdavača je iskompleksirana i boji se kritike medija. To se mora promijeniti, potpuno je besmisleno. Četvrto, gotovo svi ljudi u izdavaštvu funkcioniraju na krivim postavkama, a novima je ulaz onemogućen ili se ne mogu istaknuti zbog vlasničkih struktura. Nadam se da će zaživjeti jedan lanac kao Hoću knjigu koji uredno plaća, progresivan je, i uistinu želi nešto učiniti. Pratio sam situaciju od propasti AMK, i shvatio da ostali žele raditi isključivo na način koji dovodi do problema, a to je imati izdavaštvo i knjižare unutar jedne firme. Sukob interesa ne može biti očitiji.

Nema industrije u kojoj ne treba lobirati. Tako je i u svijetu knjige. Tko lobira za hrvatske autore? Traže li ih izdavači, znam da ih autori traže?
Ne volim riječ “lobiranje”. Najvažnije je da svatko u izdavačkoj kući zna svoj posao. Tada cijela firma “lobira”. Autori se, jadni, trude lobirati za sebe pa se zaposle kao kolumnisti u novinama ili nešto slično. Ljudi čitaju te njihove misli i kupuju sve manje njihovih knjiga. Nije posao autora stalno kritizirati društvo. Možda i je, ali to se odražava na popularnost njegovih knjiga. Stajališta smo da svaki proizvod ima kupca samo ako se o njemu ispriča dobra priča. Zašto izdavači radije biraju strane autore i kupuju prava za strane knjige? Dobra priča je svakako nužna, ali smatram da je važniji materijal za priču. U suprotnom se potroši puno energije za promoviranje nečega što neće uhvatiti korijenje jer nema u sebi taj potencijal.

Ritam tržišta

Najbolje je osluškivati ritam i disanje tržišta i vidjeti što ljude zanima. Što se tiče prodaje i pričanja priča, tu bi trebalo dodati i trenutak u kojem se nešto događa. Probajte sada prodati knjigu o vampirima ili neku erotiku ili bojanke za odrasle. Nije nemoguće, ali je teško. Kada objavljujete prijevode stranih knjiga, ako je knjiga uspješna svugdje u svijetu, imate snažnu polugu jer se informacija izvana prelijeva. Problem s domaćim autorima je što ne vole pisati žanrovsku književnost pa ima jako malo hitova. A za brend je važno da se stvaraju hitovi jer takoza autora čuje veći broj ljudi. Nišni brend u Hrvatskoj je besmislen, tržište je premalo.

Što je to što prodaje knjigu? Može li se svakoj knjizi naći put do čitatelja?
Knjigu sigurno ne prodaje njezina kvaliteta. Primjerice, “Sluškinjina priča” je kvalitetna i izvrsna knjiga, a sve do ove godine bila je zaboravljena. Posljednje izdanje je objavljeno 1988. ili tako nekako. Da, serija je odlična, ali zašto je serija uspješna? Ima puno veze s politikom i kolektivnim stanjem svijesti, zar ne? Imate ovdje jedan zanimljiv bestseler s početka 20. stoljeća, “Gospodar svijeta”. Knjiga je gotovo zaboravljena u svijetu, ali u Hrvatskoj se odlično prodaje zbog snažnog utjecaja Crkve na svijest. Moglo bi se reći da je Trump prodao Margaret Atwood, a papa Franjo spomenutog “Gospodara”. Uputio bih hrvatske autore da im Trump i papa rade PR jer su uspješni u tome.

Smatraš li da knjiga kao medij nosi mnoge vrijednosti koje danas mlađa populacija ne prepoznaje?
Mislim da knjiga nema nikakvu posebnu vrijednost onome koga ne zanima. Bez strastvenog, čitanje je samo predmet. Možda kao lijep ukras za Instagram fotku. Čitanje je aktivnost koju osobno obožavam, ali ne vole svi čitati. Ima puno drugih stvari koje ljudi rade. Problem je što se čitanje smatra najboljim
načinom prenošenja znanja, ali bojim se da nije tako. Meni se sviđa, opušta me i daje mi snagu za dalje. Ali pametniji sigurno nisam postao, baš suprotno. Kad razgovarate s ljudima koji su puno pročitali, shvatite da su se uhvatili u opasnu klopku iz koje je teško pobjeći.

Najbolje brendiran hrvatski autor/autorica/projekt?
Miljenko Jergović je jak brend. Ja ga obožavam. Često razmišljam o njemu i prijatelje upućujem na njegove knjige. Odmahuju glavom, ali ja sam uporan. Ponovno ću od izdavača izdvojiti Frakturu, kao možda jedini brend među nakladnicima. Imamo tu druge projekte tipa “Čitaj knjigu” koji se odlično prezentiraju i učvršćuju svoju poziciju. Vjerujem da će knjižare Hoću knjigu izgraditi snažnu priču, ali to ćemo vidjeti. Također, Ingrid Divković je odlično i vrlo suptilno odradila posao.