WWF Adria: Budućnost Harmonije Između Ljudi i Prirode

WWF Adrija: “Naša je misija osigurati budućnost u kojoj čovjek živi u skladu s prirodom“

WWF Adria upozorava već godinama, Zemlji ne činimo dobro. Situacija je jako ozbiljna, tu nema nimalo dvojbe, samo što je većina toga postala svjesna tek nakon tako velikih i ozbiljnih oluja kakvima smo svjedočili ovog ljeta. Sada već znamo i službeno da je 2023. godina najtoplija u povijesti. To postaje trend iz godine u godinu, i vrlo teško ćemo ga zaustaviti.

Razgovarala: Josipa Celinić
Foto: Ante Gugić, WWF Adria

 

S godinama se češće prisjećamo riječi naših baka, anegdota naših roditelja i prizora iz našeg djetinjstva. Zaslijepljeni današnjim užurbanim tempom, onečišćenjima, prirodnim nepogodama… nerijetko pomislimo kako je sve nekad prije bilo bolje. Kroz generacije mnogi su govorili da je svijet nekad prije bio ljepše mjesto za život, a danas su se te riječi obistinile. Prirodu smo koristili i iskoristili, a sada je stigao račun za naplatu.

Baš kao kad prijatelja tražiš savjet, pa ti kaže onu istinu koju si već znao, ali ju nisi sam sebi htio priznati. Tako će mnogi shvatiti poruke WWF Adrije i moje sugovornice Petre Boić Petrač, direktorice komunikacija i donacija građana u WWF Adriji. Razgovarale smo o očuvanju okoliša, brendiranju istoga i svijesti ljudi o potrebi za hitnu akciju. Zanimljiv, pitak ali nažalost prvenstveno zastrašujući razgovor i podaci. Pročitajte i budite dio promjene.

WWF Adrija: “Naša je misija osigurati budućnost u kojoj čovjek živi u skladu s prirodom“

Koliko je teško brendirati se u svijetu očuvanja okoliša i postići dobar visibility te se uvući u svijest ljudi kojima su vaše poruke i namijenjene?

To je prilično izazovno! Većina ljudi kod nas prirodu uzima zdravo za gotovo i ne doživljavaju je kao nešto o čemu bi dodatno trebali brinuti. Iako imamo niz kampanja kojima nastojimo podići svijest građana o pojedinim problemima s kojima se priroda suočava, od klimatske krize do strmoglavog gubitka biološke raznolikosti, nije se lako probiti u medijski prostor i nametnuti neku našu temu kao mainstream.

Što biste istaknuli kao specifično za djelovanje WWF Adria brenda?

WWF je svjetska organizacija za zaštitu prirode koja djeluje u više od stotinu zemalja svijeta, a naš logo pande ima nevjerojatno visoku razinu prepoznatljivosti, neka istraživanja svrstavaju ga u društvo 20 najprepoznatljivijih brendova na svijetu. Prvobitni naziv WWF-a – World Wildlife Fund – sugerira da smo organizacija koja brine o očuvanju ključnih karizmatičnih vrsta poput tigra, nosoroga, slona, gorile ili pande. Međutim, naš se naziv nakon samo 20 godina postojanja organizacije, početkom 1980-ih, promijenio u World Wide Fund for Nature, čime smo se odmaknuli od isključivo velikih zvijeri, te se usredotočili na prirodu općenito. Naša je misija osigurati budućnost u kojoj čovjek živi u skladu s prirodom. 

Što se WWF Adrije tiče, podružnice WWF Internationala koja pokriva osam zemalja naše regije (zemlje bivše Jugoslavije i Albanija). Radimo na očuvanju morskih, šumskih i riječnih područja, kao i naših divljih vrsta, prvenstveno velike trojke – vuka, medvjeda i risa. I sve to uvijek s ljudima u prvom planu. Suživot s divljim zvijerima velik je izazov, kao i dogovor o zonama bez ribolova između ribara koji od mora i za more žive s jedne, te donositeljima odluka s druge strane. Uvijek mora postojati kompromis. A temelj je razumijevanje da sve to radimo kako bismo osigurali da nam planet jednako osigurava i daje i u budućnosti. 

 

“Ponosna panda“

 

Kada govorimo o organizacijskoj kulturi, kakva je ona u WWF-u? Žive li zaposlenici WWF Adrije misiju svoj poslodavca?

Usuđujem  se reći u ime velike većine svojih kolega – da. Tu ne mislim isključivo na naše prirodnjake, biologe, šumare ili hidrologe, koji su došli raditi u organizaciju među čijim se ambasadorima ističe Sir Davit Attenborough, svakom prirodnjaku veliki uzor. Vrijednosti WWF-a žive i administratori i komunikatori. WWF Adria je nevladina organizacija, a znamo da primanja u nevladinom sektoru uvijek pomalo kaskaju za onima u privatnom, pa čak i javnom sektoru. Dakle, netko tko godinama ostaje „ponosna panda“, ovdje je jer vjeruje u ono što radimo.

Panda kao zaštitno lice WWF-a, zašto?

Zar ne govorimo o najslađem medvjedu na svijetu? 🙂 Šalu na stranu, postoji i prava priča iza tog loga. Iste godine kada je osnovan WWF, 1961., u londonski ZOO stigla je panda iz Kine, tada još mala Chi Chi. Jedan od naših osnivača, prirodnjak i slikar Sir Peter Scott, izradio je skicu Chi Chi koja je poslužila kao nadahnuće naše pande na logotipu. U to je vrijeme bilo manje od tisuću pandi na svijetu. No djelovanjem WWF-a u Kini već od početka 1980-ih godina, kao prve inozemne organizacije kojoj je to Republika Kina dozvolila, osnivanjem brojnih utočišta za ovu svima dragu životinju, došli smo do toga da napokon pande nisu u skupni kritično ugroženih životinja.

 

Emocija tuge

 

U vašem djelovanju, podizanju svijesti iznimno važnu ulogu igraju emocije. Što biste rekli koja je emocija jedno od važnijih oruđa WWF Adrije?

Kada ističemo da su se populacije životinja od 1970. godine smanjile za čak 69 %, što znači da smo tijekom života dobrog dijela naših pratitelja de facto izgubili dvije trećine divljeg svijeta. Tu se svakako rađa emocija tuge, nevjerice, pa čak i užasa. Opišemo li to na način da će prizori iz najljepših svjetskih dokumentaraca djeci koja će se roditi za koju godinu ostati jedini izvor pogleda na neke divlje vrste poput bijelog nosoroga, amurskog leoparda ili gorile. Tu dolazimo i do emocije straha. No, govorimo li o zaštiti Jadranskog mora, pa istaknemo Jabučku kotlinu koja je prije koju godinu proglašena no-go zonom gdje ribarstvo nije dozvoljeno, što već sada pokazuje itekako dobre rezultate i na tom dijelu Jadrana drastično bolje stanje ribljeg fonda, razvija se osjećaj zadovoljstva jer se dokazuje da se ispravnom zaštitom prirode može postići toliko neophodna promjena.

 

Nažalost, komfor prije svega

 

Ekstremni klimatski uvjeti upozorenja su koja nam šalje priroda. Stalno čujemo da je iznimno bitna promjena u našem načinu življenja i odnosu prema prirodi. Što mislite zašto tako teško djelujemo? Prema Vašem mišljenju, zašto je tako teško vidljiva spremnost odgovarajućih, donositelja odluka, za transformaciju?

Kod većine ljudi komfor je ispred svega. Prije dvije godine provedeno je istraživanje kojim su mladi ljudi u Hrvatskoj istaknuli da su svjesni posljedica klimatskih promjena i da su spremni na osobne promjene. Međutim, kada ih se desetak pitanja kasnije upitalo jesu li spremni odreći se nekog tehničkog pomagala, recimo novog mobitela ili novog automobila, tu više nisu razmišljali o klimi, planetu i otisku koji ostavljaju. Ne bih htjela da ovo izgleda kao upiranje prstom u mlade, nipošto! Promjena mora doći s vrha. Vlade moraju biti spremne na radikalne zaokrete, a s njima i vodeće svjetske, pa i naše korporacije. I tu mislim na pravu transformaciju, a ne greenwashing uz sadnju par drveća ili čišćenje neke plaže.

WWF Adrija: “Naša je misija osigurati budućnost u kojoj čovjek živi u skladu s prirodom“

Da imamo priliku znatno promijeniti stvari na bolje, koje promjene bi trebalo uvesti već sutra?

Najprije moramo osvijestiti što i u kojoj mjeri koristimo prekomjerno. Potom reagirati i spriječiti prekomjerno korištenja svega gdje je god to moguće, od vode i struje do hrane. Ne moramo ići u trgovinu automobilom, ne trebamo uvijek imati sve kućanske aparate uključene u struju, itd. To možemo primjenjivati već sutra.

 

Zemlji ne činimo dobro

 

Ne tako davno bili smo svjedoci velikog nevremena i u našoj regiji. Činjenica je da smo povrijedili Majku prirodu i time ju razljutili. Koliko je situacija ozbiljna?

Veliko zagrebačko nevrijeme koje nas je zateklo 19. srpnja ove godine, kao i poplave koje su uslijedile, posljedica su onoga na što upozoravamo već godinama. Zemlji ne činimo dobro. Znanstvenici nas već čitavo desetljeće, pa i duže, upozoravaju da temperature moraju ostati ispod zagrijavanja od 1,5C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. A u Europi smo već iznad 2,2C! Situacija je jako ozbiljna, tu nema nimalo dvojbe. Samo što je većina toga postala svjesna tek nakon tako velikih i ozbiljnih oluja kakvima smo svjedočili ovog ljeta. Sada već znamo i službeno da je 2023. godina najtoplija u povijesti. To postaje trend iz godine u godinu, i vrlo teško ćemo ga zaustaviti.

Kada govorimo o aktivnostima koje provodi WWF Adria, u kojima najlakše sudjeluju ili brojite najviše sudionika i postižete najveće uspjehe?

Pričamo li o događajima gdje okupljamo najviše građana, to je svakako obilježavanje Sata za planet Zemlju, naše najveće globalne kampanje kojom smo osvijestili problem klimatskih promjena. Osim toga, ljudi rado potpisuju naše peticije koje su usmjerene na smanjenje otpada od hrane, borbu protiv klimatskih promjena ili recimo protiv izgradnje neke male ili velike hidroelektrane. Voljela bih naglasiti i da imamo donatore koji podržavaju naše aktivnosti na terenu jednokratnom ili redovitom mjesečnom donacijom do koje dolaze simboličnim „posvajanjem“ životinja.

WWF Adrija: “Naša je misija osigurati budućnost u kojoj čovjek živi u skladu s prirodom“

Jačanje svijesti o važnosti održivog poslovanja

 

Ove godine WWF Adria je u suradnji s HUP-om potpisala memorandum o suradnji, s ciljem jačanja održivog poslovanja i promicanja zaštite prirode u Hrvatskoj. Kako je zamišljena suradnja?

Bez kvalitetne suradnje s poslovnim sektorom ne možemo očuvati našu prirodu. WWF Adria i HUP zajedno rade na jačanju svijesti o važnosti održivog poslovanja. Želja nam je potaknuti poslovni sektor da aktivno sudjeluje u zaštiti prirode kroz transformaciju u samim tvrtkama. Sudjelovanjem na konferencijama koje HUP organizira prezentiramo uspješne globalne primjere takvih transformacija iz svijeta, ali moram priznati da se sada već rado ponosimo i nekim lokalnim primjerima.

Možete li s nama podijeliti činjenicu ili podatak iz Vašeg područja djelovanja, koji Vas je najviše iznenadio, rastužio?

Proizvodnja hrane uzrokovala je gubitak čak 70 % bioraznolikosti na kopnu i 50 % u slatkovodnim sustavima. Uz to, odgovorna je i za oko 30 % svih emisija stakleničkih plinova. Istodobno, mi na svijetu bacamo preko dvije milijarde tona hrane, oko 40 % ukupno proizvedene! Da ne kažem da se prema UN-ovim statistikama 783 milijuna ljudi svakodnevno suočava s glađu, više od 900 milijuna je pretilo, a devet milijuna ljudi umire od gladi. To je oko 25000 ljudi dnevno. Tužnije ne može.

Tags:

  • Show Comments (0)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.