Razgovarali smo s Lidijom Prskalo, voditeljicom projekta ISO Business Media Group-a iz Zagreba o certificiranjima koje imaju te koliko su tvrtke ‘sklone’ uvođenju standarda u svoje poslovanje. S obzirom na veliko iskustvo u poslovnom izdavaštvu, saznali smo iz prve ruke koliko tvrtke koriste mogućnosti iz EU i gdje se Hrvatska nalazi u odnosu na globalno stanje očuvanja prirode i okoliša.
Razgovarala: Lea Brezar
Foto: Zlatko Pavelić
Od kada vaša tvrtka ima ISO 14001:2009 i zašto ste ga uvodili?
2008. godine odlučili smo uvesti ISO sustav upravljanja poslovanjem prije svega jer smo vidjeli da naša tvrtka ima savršen alat za promicanje vrijednosti očuvanja okoliša, što nas je odmah u početku izdvojilo na ovom vrlo šarolikom tržištu. S ponosom možemo istaknuti da smo među prvim tvrtkama u Hrvatskoj koja je u potpunosti uvela sustav za upravljanje okolišem certifikatom ISO 14001.
Putem časopisa Poslovni savjetnik periodički smo objavljivali tekstove o tzv. ‘zelenim temama’ i započeli s ‘izobrazbom’ svojih kupaca o tim temeljnim vrijednostima. Tada je bila vrlo velika stvar pokazati da smo svjesni opasnosti koje donosi neodgovorno ponašanje i pogrešno upravljanje sustavima za zaštitu okoliša. Željeli smo vidjeti na koji način možemo pomoći u podizanju svijesti hrvatskih poduzetnika da se počnu ponašati u skladu s njima.
RAZINA OSVIJEŠTENOSTI U OČUVANJU OKOLIŠA
Mislite li da je danas osviještenost o važnosti čuvanja okoliša i prirodnih resursa te odnosa prema njima na razini na kojoj bi trebala biti u Hrvatskoj? Možete li je usporediti s onom u svijetu…
Vrlo je velika razlika između praktičnog i teoretskog djelovanja tvrtki i kod nas, a i u svijetu. Naime, svi smo svjesni vrijednosti očuvanja okoliša u kojemu obitavamo, ali malo je tvrtki koje i konceptualno i praktično tako i egzistiraju.
Ključ svega leži u troškovima koje takvi procesi zahtijevaju. Ako ste poslovanje uskladili s normom za upravljanje okolišem to onda podrazumijeva da se morate, u našem slučaju, tiskati na ekološki prihvatljivom papiru; tiskara s kojom radite mora koristiti boje koje nisu štetne za okoliš, morate zbrinuti otpad koji nastane prilikom tiskanja samo jednog časopisa, zbrinuti remitendu, popuniti veći snop obrazaca da biste jedan taj proces mogli kompletirati.
S ponosom možemo istaknuti da smo među prvim tvrtkama u Hrvatskoj koja je u potpunosti uvela sustav za upravljanje okolišem certifikatom ISO 14001.
Nadalje, tvrtka i njezini zaposlenici moraju također voditi računa o uštedama i prihvatljivim metodama u svakodnevnom poslovanju – što manje ispisivati dokumenata i obavljati sve dostupnijim alatima (što današnja tehnologija uvelike olakšava!), zatim sve svoje dobavljače obavijestiti o vašim pravilima poslovanja koja propisuje norma i pokušati nagnati i njih da se isto ponašaju u svom poslovanju.
Kada bi jedan takav krug u cijelosti bio zatvoren, mogli bismo reći da ljudi postaju svjesni fraze očuvanje okoliša i prirodnih resursa. Imamo neopisivu sreću što nam država ima iznimno bogatstvo prirodnih resursa koje, istina, nedovoljno i koristimo, ali je još gore što ga slabašno štitimo.
Ista situacija vlada i na globalnoj razini i pravi je paradoks održavanje silnih konferencija znakovitih naziva 5 do 12 i 3 do 12 a koje govore o zaštiti okoliša, smanjenju emisija štetnih plinova u atmosferu i dr. Najveći zagađivači uvijek su najglasniji zagovornici očuvanja prirode tako da dok zagađivanje bude bio nus-produkt profitabilnih industrija uz podršku jakih bankarskih lobija, svijet neće postati svjestan zaokreta kojega mora JUČER napraviti u pristupu toj problematici.
Vrlo je velika razlika između praktičnog i teoretskog djelovanja tvrtki i kod nas, a i u svijetu.
S obzirom na ulazak Hrvatske u EU i mogućnosti financiranja iz EU fondova za ekološke projekte, da li tvrtke danas koriste sve uvjete koje EU omogućava?
Javna je tajna da svi poslovni subjekti, krenuvši od državnih institucija, vrlo skromno iskorištavaju potencijale sredstava europskih fondova, premda se ipak veći iskorak vidi u privatnom sektoru. Od ulaska Hrvatske u EU značajan broj kompanija koji je i inače svoje poslovanje usmjeravao prema zemljama EU-a bilježi pozitivne pomake u svom poslovanju i to iz razloga jer im je dio birokratske procedure značajno smanjen. Veliku ulogu u tom procesu iskorištavanja sredstava EU-a također bi trebale imati državne institucije koje bi na vrijeme trebale skretati pozornost subjektima na mogućnosti otvorenih natječaja.
U svakodnevnoj ‘borbi’ za opstanak na tržištu, tvrtke se ne mogu dovoljno posvetiti sadržajima koje institucije EU svakodnevno serviraju svojim članicama. Prema našim saznanjima značajnija sredstva iz EU fondova za svoje ekološke projekte uspješno ‘povlači’ naš vrlo aktivni nevladin sektor. Za svaku je pohvalu što svijest o potrebi djelovanja u zajednici i usklađenom životu s prirodom i zaštitom okoliša dolazi od grupa pojedinaca okupljenih u nevladinim organizacijama koje svojim projektima kreiraju pozitivne tokove i pomake u društvu.
KOLIZIJA FINANCIJA I ZAŠTITE OKOLIŠA
Vaše iskustvo u biznisu i financijama je veliko; zanima nas kako vidite ideju da se Hrvatska razvije u eko/zelenu destinaciju? I da li Hrvatska dovoljno brzo napreduje u tom smjeru?
U poslovnom svijetu često su pojmovi financija i zaštita okoliša u stalnoj koliziji – ako se pokreću neki globalni projekti koji bi mogli oporaviti realni sektor ili pokrenuti privredu, vrlo loše i nepredvidivo utječe na okoliš što na kraju rezultira samo vrlo skupim studijama i odustajanjem od projekata.
Čini mi se da bismo u državi trebali na temelju javne rasprave donijeti konsenzus o temeljnim nacionalnim pitanjima kojima bismo definirali što i koji dio prirodnih resursa trebamo početi efikasnije/ racionalnije eksploatirati.
Svakako je tu naglasak na proizvodnji struje putem obnovljivih izvora energije kojima obilujemo – projekata ima nekoliko, ali nikako da se usklade ‘interesi’; korištenje prirodnih riječnih kanala i prokopa (kojim bi se onda regulirale i poplavne situacije) za spajanje na glavne plovne putove i izlazak na more (jeftiniji transporti) i navodnjavanje sušnih dijelova zemlje (za više- rodne poljoprivredne kulture), ciljana proizvodnja ljekovitog bilja, upregnuti sve smještajne kapacitete za potrebe zdravstvenog i gerijatrijskog turizma…
Ideja kod nas u realnom sektoru ima, ali pro- cedure i naravno, sredstva su uvijek prepreka ostvarenju tih ciljeva. Ovo nije jedini certifikat koji posjedujete, poslujete i prema ISO 9001, što su vam norme donijele u poslovanje?
S obzirom da se u našoj branši, izdavaštvu i poslovnom savjetovanju, u to vrijeme pojavio velik broj tvrtki koje svojim klijentima nisu nudili kvalitetu za uloženo, mi smo odlučili svojim klijentima opet dati vrijednost više. Svoje poslovanje prezentirali smo javnosti i naravno, kupcima na sasvim transparentan način. Uveli smo ISO 9001 sustav upravljanja kvalitetom usluga i proizvoda.
Svoje smo kupce uvijek stavljali ispred svog interesa i trudimo se davati im konstantno dodatne vrijednosti što se naposljetku jedino isplati – zadržali smo svoju poziciju i već četrnaest godina lideri smo u sektoru poslovnog izdavaštva.
Show Comments (0)