Kako osigurati pomoć za našu djecu, u školi i izvan nje?
Razgovarala: Josipa Celinić Foto: Epoha
Svi želimo omogućiti i pružiti najbolje svojoj djeci pa zato radimo sve ono što smatramo da je najbolje za njih. No koliko tih dobrih namjera su naučene radnje koje su povezane s onim što su nas učili naši roditelji, a koliko je zapravo blisko vezano s potrebama društva u kojem danas naša djeca odrastaju? Stil života, potrebe kako odraslih tako i djece su se promijenile. Ljestvice su postavljene sve više, očekivanja su veća, a u jednakoj mjeri raste i nezadovoljstvo, osjećaj anksioznosti i povlačenja u sebe. Mentalno zdravlje i važnost brige o sebi danas su neizostavne. A pitanje je – kako pomoći djeci, kako se dodatno educirati, od kud krenuti.
Istraživanje me odvelo do rečenice koja je istaknuta na stranici moje sugovornice: “Putovanje do vlastite svrhe naslanja se na vaše snage, a ne na vaše slabosti”. Nametnulo se pitanje, znaju li djeca koje su njihove snage, znaju li što ih motivira, koliko ja važno brinuti o sebi, svojim osjećajima i razgovarati? Sve se mjeri postignućima, donedavna socijalna distanca je ostavila svoj trag, društvena izoliranost i sve češći problemi s anksioznosti, depresijom, zatim problemi u školi i društvu općenito. Sve su to samo neki od uzroka iznimne važnosti razgovora o mentalnom zdravlju, pružanja pomoći maloljetnicima i educiranja nastavnika i roditelja. Što obuhvaća emocionalni odgoj, komu je namijenjen i kako ga provoditi u školama i izvan nje? Sve to nam je pojasnila su-osnivačica privatne škole Epoha Lea Brezar, praktičarka pozitivne psihologije i trenerica Mindfulnessa.
Naš najveći zalog za budućnost su naša djeca. Omogućimo im najbolje.
Škola Epoha već treću godinu zaredom ima emocionalni odgoj u školi. Kako je nastala ideja?
Ideja je nastala iz potrebe razrješavanja sukoba u jednom razredu. Nedostajanje emocionalnih i socijalnih kompetencija kod djece nagnalo me da se pozabavim ovom temom i napravim program radionica emocionalnog odgoja koje obuhvaćaju sva pitanja važna za mentalno zdravlje pojedinca.
S djecom se ne razgovara o emocijama u školi, za njih nema mjesta u obrazovanju, a one su neophodne kako bismo mogli vježbati njihovo upravljanje, a s time vježbati i upravljanje svojim ponašanjem. Nadalje, emocije su vrlo važne i za motivaciju učenika.
Što biste rekli zašto je važno educirati emocionalni odgoj?
Prije svega radi upravljanja svojim ponašanjem. Razvijanje emocionalne inteligencije nužno je za ostvarenje uspjeha, o čemu je još devedesetih godina prošlog stoljeća govorio Daniel Goleman. Emocionalna inteligencija je skup vještina koje su nužne kako bismo adekvatno upravljali svojim životom te se nosili s njegovim izazovima. Sve počinje u svjesnosti, zatim razumijevanju osjećaja, upravljanje istima i korištenjem osjećaja kako oni ne bi „koristili“ nas i upravljali našim životom.
Edukacija o socijalnim i emocionalnim kompetencijama
Na koji način se održavaju predavanja emocionalnog odgoja?
U školi Epoha ih održavamo u sklopu sata razrednika kao dio Preventivnog programa, svaka dva tjedna. Bavimo se temama koje se tiču razvoja učenika svih dobi te učimo otvoreno govoriti o emocijama i emocionalnim stanjima. Radimo na učenju socijalnih i emocionalnih kompetencija te vježbamo abdominalno disanje kako bismo umanjili stres.
Iz Vašeg iskustva, kako djeca reagiraju na Vaša predavanja iz emocionalnog odgoja? Kakvi su utisci njihovih roditelja?
Djeca vole radionice emocionalnog odgoja i aktivni su sudionici svake rasprave. Treba ih se čuti te jako vole izražavati svoje misli i stavove, pa i osjećaje. Na radionicama, slušajući druge, uče prije svega slušati, tolerirati i komunicirati na asertivan način. Ne rugaju se niti osuđuju tuđe osjećaje, djeca su svjesna povjerenja koje se događa na satu emocionalnog odgoja i to jako njeguju. Roditeljima se ideja radionica Emocionalnog odgoja sviđa i do sad sam se često susrela s odobravanjem istih.
Koliko je važan angažman roditelja (ako je moguć)?
Važno je da roditelji podržavaju ideju održavanja radionica. Ako postoji bilo kakva nesuglasnost s temom, osjeti se u dječjim komentarima. Roditelji imaju značajan utjecaj po tom pitanju i za sad sam se samo jednom susrela s neodobravanjem kad je u pitanju bila tema seksualnosti u starijim razredima. Seksualnost je još uvijek tabu tema, iako djeca o svemu imaju pitanja. Ona bivaju djelomično odgovorena u nastavi biologije no prostora za diskusiju uvijek ima. Smatram da je općenito vrlo važno razgovarati o svim temama i razbiti stigmu „sramote“ i razgovor koji je na razini informacije je često dovoljan da zadovolji dječju znatiželju.
Vremena su se promijenila, sustav školstva kaska za potrebama današnje djece. Djeca u sve ranijoj dobi trebaju nekoga za razgovarati, trebaju pomoć u nekom obliku nastave, a sustav ne čuje ili se oglušuje. Kako tomu stati u kraj ili makar ublažiti negativne posljedice?
Sustav obrazovanja se više bavi obrazovanjem nego odgojem, a djeca su u školi pet sati i više. To vrijeme je vrijeme za utjecanje na njihovo ponašanje te vrijeme za poticanje promišljanja o istome. Učitelj i nastavnik su model, ako ti modeli nisu zainteresirani za teme koje zaokupljaju učenike, a tiču se odgoja, taj interes neće prenijeti niti na dijete. Drugi problem je nedostatak stručnjaka psihologa u školama, a i mali broj stručnih suradnika na veliki broj djece. Treba promisliti o alternativnim načinima brige o mentalnom zdravlju. Postoje neke dobre prakse u svijetu koje su pokazale svoju učinkovitost i smatram da je nužno dovesti ih u škole diljem Hrvatske.
Uvijek je važno razgovarati o emocijama
Koliko je u dobi odrastanja važno razgovarati o emocijama?
Uvijek je važno razgovarati o emocijama. Potiskivanje istih i ignoriranje nikada nisu dobra opcija. Osjećaji su dio života, počevši od onih bazičnih, a kasnije i onih složenih. Učiti dijete da ih slobodno izražava ima blagotvoran učinak na njegovo ne samo mentalno već i fizičko zdravlje, pokazala su to brojna istraživanja.
Učenicima je danas često teško i zato je važno znati kako im pristupiti i pružiti “prvu pomoć“ već u učionici. Prema Vašem mišljenju i saznanjima, zašto emocionalan odgoj nije predmet u svim školama?
Struka će reći da je to pitanje nedostatka psihologa u školama. Meni se čini da je problem u nedostatku volje da se ide u korak s trendovima i potrebama. Obrazovni sustav je spor i promjene se događaju na mikro razini i mi njegovi sudionici možemo biti dio tih promjena. Postoje ravnatelji s kojima sam surađivala i koji traže rješenja pa ih i nalaze – možda nisu idealna, ali su pomaci vidljivi za jednu školu ili makar jedan razred, a i to početak.
Show Comments (1)