Druga, sad već rasprodana, konferencija Žene i novac zakazana je za 24. listopada. Održat će se u zagrebačkom hotelu Diplomat gdje će okupiti poduzetnice, trenerice i coacheve, menadžerice i CEO-e s jednim ciljem: osnažiti žene za upravljanje kako financijama, tako i drugim sferama života.
Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Mirta Fraisman Čobanov
Kristina Ercegović, Mirta Fraisman Čobanov, Ella Dvornik, Selma Prodanović, Tamara Vrhovec Sekač samo su dio predavačica koje možete očekivati na drugom izdanju konferencije Žene i novac. U pripremi za konferenciju razgovarali smo s Mirtom Fraisman Čobanov, leadership coachem, psihoterapeutkinjom i poduzetnicom, koja će održati predavanje na temu „Biološke i društvene razlike između muškaraca i žena, kako pobijediti osjećaj manje vrijednosti i zauzeti se za sebe“.
Kako to da ste se nakon završenog studija financija okrenuli prema edukaciji i razvoju u ljudskim resursima? Što vas je privuklo tom pravcu?
Još kada sam bila mala, željela sam podučavati, biti psihijatrica ili liječnica. Htjela sam pomoći ljudima da budu fizički i psihološki zdraviji. Ta potreba se javila u vrlo ranoj dobi. Naime, budući da sam već prije osnovne škole naučila čitati i pisati, učiteljica razredne nastave mi je već tada dala priliku da pomažem slabijim učenicima u razredu. Ne samo da sam im pomagala u učenju, već se živo sjećam kako sam se borila za njihova ljudska prava. Jednoj učenici, kojoj sam dolazila u njenu kuću na instrukcije, mama je preda mnom govorila da je „glupa“ i da nikada neće svladati gradivo.
Posvađala sam se s mamom i rekla joj kako nije u redu to što čini i kako svojim ponašanjem pridonosi tome da djevojčica loše svladava gradivo. Zbog tog incidenta sam završila kod školske pedagoginje. Niti nakon dovođenja roditelja i intervencije „direktora“ škole, nisam se željela ispričati mami jer sam bila uvjerena kako to što je činila nije bilo u redu. Iako sam dobila ukor „direktora“, do dana današnjeg nisam promijenila mišljenje.
Nakon završetka matematičke gimnazije napisala sam maturalni rad „Psihički poremećaji“ i odlučila kako ću upisati studij psihologije. Međutim, najbliža okolina je intervenirala, pa sam završila sam na ekonomiji. Moja druga ljubav je bila matematika i vjerovala sam kako ću se pronaći u financijama. Nažalost, ili na sreću – to se nikada nije dogodilo. Danas mi znanja iz ekonomije i financija pomažu u uspješnom vođenju vlastite kompanije, ali i pronalaženju zajedničkog jezika s menadžerima i liderima jer sam bila u njihovim cipelama i razumijem probleme s kojima se svakodnevno suočavaju. Tako nerijetko u radu s njima, budem trener vještina vođenja, psihoterapeut, poslovni konzultant i financijski savjetnik – sve u jednom.
Iza sebe imate preko 1.200 održanih predavanja i edukacijskih treninga iz područja poslovnog i osobnog rasta i razvoja te preko 4.500 sati individualnog rada s klijentima. Iz vašeg bogatog iskustva s različitim tvrtkama i njihovim direktorima i menadžerima, koji su razlozi njihovog dolaska k vama na edukaciju i treninge i koliko su otvoreni za promjene?
U velikoj većini, klijenti dođu jer nisu zadovoljni s nekim područjem života, nemaju balans između privatnih i poslovnih aktivnosti, nezadovoljni su poslom koji rade. Imaju problema s komunikacijom, ne znaju kako motivirati sebe i druge, imaju simptome sagorijevanja, loše upravljaju stresom i emocijama ili im nedostaje liderskih vještina, odnosno ne znaju kako uspješno organizirati i voditi tim. Nerijetko se jave i oni koji naizgled „imaju sve“, ali ne znaju zbog čega nisu sretni i ispunjeni. Obično dođu s dozom opreza i skepse, no vrlo brzo se opuste i budu otvoreni za promjene. Što se tiče kompanija, problemi s kojima se najčešće bavimo su problemi nedostatka znanja iz područja vođenja, problemi u komunikaciji, motivaciji, preuzimanju odgovornosti, produktivnosti i efikasnosti pojedinaca i timova.
Što je po vama dobra organizacijska kultura i prema vašem dosadašnjem iskustvu, kakva je njezina zastupljenost u hrvatskim tvrtkama?
Dobra organizacijska kultura je ona koja potiče ljude da budu uspješni, ostvaruju vrhunske rezultate, ali pri tome brine o njima i njihovim psihološkim i ljudskim potrebama. Uspješna organizacijska kultura osigurava zadovoljne ljude i uspješne rezultate. To je kultura koja se bazira na emocionalno inteligentnom vođenju. Mislim da menadžerima u Hrvatskoj polako postaje jasno kako ne mogu više voditi ljude isključivo koristeći autoritet, moć i po potrebi represivne mjere. Ta vremena su iza nas. Ovo se pogotovo odnosi na generaciju milenijalaca.
Međutim, za voditi ljude na drugačiji način, potrebno je mnogo znanja iz područja vođenja, menadžmenta i psihologije. Više o tome kako to uspješno činiti, govorim u svojoj knjizi „Kako voditi sebe i druge“, koja izlazi u studenom i daje konkretne tehnike i alate isprobane u praksi.
Bliži se 2. konferencija Žene i novac gdje ćete održati predavanje „Biološke i društvene razlike između muškaraca i žena, kako pobijediti osjećaj manje vrijednosti i zauzeti se za sebe“. Je li, po vašem mišljenju, dalek put do potpune ravnopravnosti žena u poslovnom svijetu i vidite li napredak u našem društvu?
Nakon što sam krenula slagati predavanje, naslov predavanja se promijenio i postao: „Od vještice do poduzetnice“. Naime, pripremajući predavanje, pokušavajući odgovoriti na ova pitanja, završila sam proučavajući povijest. Ne baš tako davno, 1692. godine u Salemu, žene su spaljivali na lomačama i proglašavali ih vješticama. Isto to se događalo i u Zagrebu na križanju Streljačke ulice s Tuškancem.
Mogli ste završiti na lomači ako ste činili nešto od sljedećeg: 1. Ponašali ste se tvrdoglavo i borbeno; 2. Jako ste siromašni; 3. Jako ste bogati; 4. Posvađali ste se; 6. Pomažete ženama pri porodu; 7. Imate madež : 8. Imate pokvaren maslac ili mlijeko u domu i slično. Iznenadio me i podatak da su službeno u Hrvatskoj žene dobile pravo glasa prije 75 godina.
Dobivale su ga i prije, ali kako im je dano, tako im je ukinuto. Amerika je ove godine slavila 100 godina od kada su žene dobile pravo glasa. Moja živuća baka, koja ima 99 godina je živjela u doba kada žene u Hrvatskoj nisu imale pravo glasa. Moja majka je prva generacija koja se rodila u doba kada je to pravo dobiveno rođenjem. Mi se 2020. okupljamo na 2. konferenciji: „Žene i novac“. Sve smo to napravile u 75 godina. Smatram kako je dalek put do ravnopravnosti žena u poslovnom svijetu, ali moram priznati da sam vrlo optimistična.
Koje su tri najvažnije karakteristike koje dobar lider mora imati prilikom vođenja tima ili tvrtke? Ima li razlika između muškaraca i žena?
Jednom riječju, rekla bih da treba biti emocionalno inteligentan. To podrazumijeva da ima visoku razinu samosvijesti, da radi s integritetom, dobro upravlja sa svojim emocijama, sa svojim stanjem i ponašanjem, samomotiviran je, ima visoku razinu svijesti o drugima, poštuje različitosti, brine za druge, ali je i dobar komunikator, pregovarač te je u stanju kreirati dugoročno uspješne odnose s drugima.
Što se tiče razlika između muškaraca i žena, rekla bih kao zbog socioloških, ali i bioloških razlika, muškarci će zbog veće količine testosterona biti skloniji riziku i agresivniji u nastupu, dok žene imaju prirodno veće kapacitete u kreiranju skladnijih odnosa i osjećaja zajedništva. Međutim, kada god koristimo generalizacije, uvijek trebamo ostaviti prostora kako postoje sasvim suprotni primjeri.
Postoji li lider, CEO bilo koje kompanije ili stručnjak/govornik iz područja vođenja tko vam je uzor i zašto?
Nekako sam još u srednjoj školi napustila koncept idealizacije i uzora. Postoje mnogi ljudi kojima se divim i od kojih mislim da mogu puno naučiti. Svaki dan se trudim učiti i biti bolja osoba od one koja sam bila jučer.
Učim od svih i svugdje. Osim mojih učitelja Stephena Gilligana i Johna Overdurfa, američkih psihologa, s kojima sam u Americi provela mnogo vremena u vrijeme formiranja svog profesionalnog identiteta, svakodnevno me inspiriraju ljudi koji čine dobro i koji se trude ovaj svijet učiniti boljim mjestom. Mislim da su to istinski lideri.
Show Comments (1)