Dati se na dlanu

Hrabrost “dati se na dlanu, u riječima” se nagrađuje, to sam oduvijek znala.

Razgovarala: Adela Juhas
Fotografija: Dhar media, Shutterstock

Svoje si ime u redove hrvatskih književnika dovela sama, a kao novoafirmirani autor postigla veliki uspjeh u žanrovima poezije, poslovnih priručnika, osobnih priručnika (self-help), romana, a izdala si čak i slikovnicu odnosno priču za djecu. U kojemu od tih smjerova ponajviše pronalaziš svoj spisateljski žar? Gdje povlačiš svoju inspiraciju?
Vjerojatno dosta leži u mom poduzetničkom duhu – stvoriti ni od čega nešto za mene ne predstavlja veliki izazov. Jedna ideja ili misao lako se pretvore u realizaciju kad znaš što je za nju potrebno. Moj je književni put otvorila Dvostruka duga i Aleksandra Hampamer, zatim je moj književni rad prepoznala blogerica Alis Marić i sve ostalo je povijest – hrabrost “dati se na dlanu, u riječima” se nagrađuje, to sam oduvijek znala.

Više književnih formi

Danas moj rad krasi dosta književnih formi. Najduže živim u pjesmama, pjesnikinja sam u duši, tu se najlakše izrazim. One nekako odgovaraju mom praktičnom karakteru i brzom djelovanju, a ujedno su najbrži put do srca. Pišem je od puberteta, no samo je bilo pitanje trenutka kada ću se okušati i u ostalim književnim i ne književnim formama (priručnici). Inspiracija se dogodi u trenutku, ona je uzrokovana životnim situacijama i iskustvima te osjećajima. Ona me potiče da skrećem u razne žanrove kako bih se izrazila pa su tako nastali moji priručnici ”Izvan okvira” i ”DA,I?”, koji utemeljeni na osobnom iskustvu isprepliću praktične savjete koje i sama primjenjujem u životu i priče ljudi s kojima sam imala prilike mživjeti i raditi.
A što se tiče romana, on je čarobna forma. Tu se mašta najbolje razigra i ostavlja najviše prostora za vlastiti izričaj. Self-help koji je prisutan u mojim romanima stavljam u formu u kojoj ne dociram već sugeriram i promišljam. Okolnosti u kojima se moji junaci nalaze upravo su one u kojima se često nalazimo sami, no radi nekih subjektivnih razloga ne uspijevamo ih mijenjati. Tu moji junaci nadvladavaju svoje strahove i uzimaju život u svoje ruke kako bi postali svoji superjunaci ili krojači sreće.

Ti si spisateljica i poduzetnica u jednoj osobi. Ipak, Lea u jednoj ulozi razlikuje se od druge Lee, a obje rade svoj posao fenomenalno. U čemu je tajna?
Mislim da tu i nema previše razlike. Stvar je samo u fokusu. Sve što radim radim sa srcem i potpuno predano. Drugačije i ne znam. Razvijajući svoj poduzetnički duh učila sam o sebi i o drugima.

Učeći o sebi i drugima

Duhovnost je postala moj put i osobni razvoj koji je u mom fokusu već niz godina, učinio je svoje – kanali su prohodni, energija kola, tijelo postaje samo sredstvo za izražavanje kreativnosti. Kad se dogodi to, gdje nam je kraj? U tim okolnostima nije problem biti kreativan, spajati posao i hobi, osmišljati projekte, odustajati kad ne ide i okrenuti se nečem novom. Otpustiti.
A tajna? Tajna je u nama. Mi biramo. Biramo što ćemo sa svojim životom, hoćemo li ga proživjeti punim plućima i u sadašnjosti ili ćemo drviti po prošlosti vadeći i kopajući po starim ranama. Moj put je ovo prvo.

Maćeha i posinak i fenomeni

Kao stručnjakinja u svijetu brendiranja i talent pisane riječi, kako komentiraš odnos kulture knjige/autora i tržišta u Hrvatskoj?
Mislim da je odnos prema svemu isti. Odnos u turizmu, u proizvodnji, u kulturi – uvijek je ista šema – maćeha i posinak. U svijetu knjige vladaju lobiji – netko vas mora gurnuti ako se ne možete gurnuti sami. Mnogi to nisu u stanju, jer im to nije profesija, a i to nije posao autora. Posao autora je da stvara, posao izdavača je da plasira taj stvaralački rad na najbolji mogući način kako bi ga publika prepoznala. Problem kod naših izdavača je to što ne prepoznaju potencijal autora pa je autorima danas teško naći izdavača. Još jedan problem je što se književna kritika ne bavi svim žanrovima te što nema kulture odgovaranja na važna postavljena pitanja – fenomene. Vrijeme je za neke nove puteve, književnost i knjiga se moraju naći na toj cesti jer jedna bez druge ne mogu opstati. Književna scena u smislu brenda ono je što donosi novac. Ako taj novac generiraju ljubavni romani ili krimići, oni su prema struci jednako važan i nezaobilazan fenomen kao i književnost. Vrijeme je da se te razdvojenosti konačno spoje u jednu cjelinu.