Kraljica hrvatskih ljubića kaže: “Nikada, ni u jednom trenutku nisam pomislila da sam zbog te ‘’titule’’ posebna, niti sam ustala ili legla s mišlju da vrijedim više od drugih. Ja sam sasvim obična jednostavna osoba i nadam se da to svojim načinom života i opravdavam.
Razgovarala: Lea Brezar
Foto: Hoću knjigu
Kraljica hrvatskih ljubića – brend dobro znan, Kate Mitchell? Zašto pseudonim?
O toj laskavoj tituli volim misliti kao nekoj duševnoj naknadi za sve one dane i noći koje sam provela nad laptopom, za sve ono vrijeme koje sam otela od svoje djece, za sve protekle godine koje sam vrijedno radila. Iza mene je dvadeset godina pisanja i realno je očekivati da postoji i rezultat. Ta titula mi daje obavezu da budem što bolja, i vjerujte mi, uistinu se trudim opravdati povjerenje koje su mi ukazale moje drage čitateljice. Nikada, ni u jednom trenutku nisam pomislila da sam zbog te ‘’titule’’ posebna, niti sam ustala ili legla s mišlju da vrijedim više od drugih. Ja sam sasvim obična jednostavna osoba i nadam se da to svojim načinom života i opravdavam.
O pseudonimu
Pseudonim nisam izabrala. Presudna odluka je donesena od strane urednika, a meni je bilo sasvim svejedno koje će ime pisati na koricama. Samo sam željela da pokoja, od tisuća ideja koje imam u sebi, ugleda svjetlo dana. Ta silna želja za pisanjem mi je bila najvažnija. Ja imam svoj posao, a pisanje mi je ljubav života. Urednik se vodio iskustvom, a ja kažem, kada bi moje dvije knjige stajale jedna pored druge i na jednoj pisalo Kata Mijić, a na drugoj Kate Mitchell, vjerujem da bi većina čitateljica odabrala drugu. Odrasle smo na američkim ljubićima pa nam je nekako lakše zamisliti nekog Brada, Nicka ili Richarda kao romantičnu osobu, nego Matu, Duju ili Stipu. Ipak, sve se iskristaliziralo.
13, 600, 220
Približili smo se publici, a ja sam to iskoristila da bih počela seriju dalmatinskih ljubića. Mišljenja sam da nijedna strana spisateljica ne može opisati naš mentalitet poput naših spisateljica, niti im je naše materijalno i nematerijalno naslijeđe blisko. Moji ljubići nisu samo limunade – pisanje koristim da bih pisala o problemima u kojima je naše društvo, i koji su nam bliski. Pišem o iseljavanju, o prodaji starih kamenih kuća, pišem o krutom dalmatinskom odgoju, a koje smještam u ovo moderno vrijeme.
Ljubav je postala i način zarađivanja novca. U ljubavnim romanima ona je vječni protagonist. Iza Vas je 13 knjiga i više stotina priča. Zašto Vas ljubav inspirira?
Više od 600 životnih priča, objavljenih u mjesečnicima poput Moj život, Moja sudbina…. Više od 220 objavljenih ljubavnih romana. Većinu njih sam (189) objavila u dnevnim novinama 24 sata, pod pseudonimom Katarina Mich, te 13 knjiga.
Ljubav je izabrala mene
Ljubav se danas koristi za sve i svašta. Mišljenja sam da ljubav treba živjeti, a ne koristiti u svrhe koje nisu uvijek i plemenite. Možemo voljeti sve i svašta, ali i svakoga. Ja sam zaljubljena u ljubav, no nisam izabrala ljubav kao inspiraciju, ona je izabrala mene. Znam to, a oduvijek sam znala. Još kao dijete sam sanjala da postanem spisateljica ljubića i taj mi se san ostvario. Ono što sam oduvijek nosila u sebi, tražilo je način da izađe i pisanjem su i ta vrata otvorena – volim ljubav, volim život, volim ljude. Svjesna sam da smo ovdje samo u prolazu, i zašto bih živjela kao da sam prisiljena na to? Milijun puta sam se uvjerila kako osmijeh zna biti djelotvoran, kako ljubaznost zna izazvati iznenađenje. Zašto se ljudi začahure i boje emocija? Možda zato jer se boje da ne budu povrijeđeni – upravo takve osobe posežu za mojim knjigama.
Korak po korak, tako se najdalje stiže
Živite li od vlastitog brenda – pisanja pod pseudonimom Kate Mitchell? Može li se živjeti od pisanja ljubića u Hrvatskoj?
Ne može se živjeti od pisanja. Na sreću, ja radim. Skromna sam osoba, sa skromnim zahtjevima, ali ih pisanjem ne bih mogla podmiriti. Novac koji dobivam od pisanja je smiješno malen, no ne bunim se. Nije sve ni u novcu. Meni je puno važnije od onog materijalnog kad moje pisanje nekog dotakne, kada dobijem povratne informacije za koje svaki pisac živi. Djelomično su za to krive i izdavačke kuće. Naše pisce treba stvarati, njegovati, podržavati, ulagati u njih, ali oni to rade malo ili nimalo. Jednostavnije im je prevesti neki hit. Ali… ja imam strpljenja. Imala sam ga svih proteklih godina. Ja idem korak po korak, a tako se najdalje i stiže. Neću se buniti, jer nemam razloga za to. Imam svoje čitateljice, imam puno razloga za sreću, naravno, i nadu da ću, jednom kad ne budem mogla raditi, barem moći živjeti od pisanja. Barem imam vjeru i nesalomljiv duh, jer volim misliti da će sve biti idealno, a ako i ne bude, to je samo život.
Show Comments (0)