Razvoj industrije, praćen porastom stanovništva i životnog standarda, posebno u onim razvijenijim, potrošački orijentiranim društvima, slijedio je i sve intenzivniji porast u generiranju i nagomilavanju najrazličitijih vrsta otpada.
Piše: Matija Milčec
Foto: Shutterstock
Ove tendencije, nažalost, povijesno gledano, nisu bile praćene i sustavnijim promišljanjem o adekvatnom zbrinjavanju otpada, uslijed čega je problem održivog gospodarenja njime postao značajan dio globalne ekološke krize s kojom smo danas suočeni.
Pravni akti Europske unije već nekoliko desetljeća prate razvoj koncepcija integralnog gospodarenja otpadom, s težištem na reduciranju njegovih količina, te ove koncepcije danas zauzimaju sve važnije mjesto ne samo u ekološkim, već i u gospodarskim strategijama zemalja EU. Ova normativna aktivnost doprinijela je da se standardi zaštite okoliša EU svrstavaju među najviše u svijetu.
Iako se po količini otpada generiranog po stanovniku na godišnjoj razini nalazi relativno ispod europskog prosjeka, Hrvatska danas reciklira tek 16-ak % svog otpada, dok ga razvijene europske zemlje recikliraju između 40 i 50 %.
Zakonski okvir i novčane kazne
Čini se kako novi zakonski okvir koji je uspostavljen donošenjem Zakona o održivom gospodarenju otpadom i pratećih podzakonskih propisa, nije ispunio intencije koje je Zakonodavac, barem na deklaratornoj razini, imao želju ugraditi u spomenuto zakonsko rješenje – kroz implementaciju relevantnih pravnih akata EU (prvenstveno Okvirne direktive EU 2008/98/EU) podići organizacijsku razinu gospodarenja otpadom i doprinijeti razvoju građanske, odnosno poduzetničke svijesti o štetnosti njegovim neodgovornim gospodarenjem.
Odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom nametnule su tako jedinicama lokalne samouprave, među ostalim, obvezu organiziranja javne usluge selektivnog prikupljanja otpada na svom području i to ponajprije kroz uspostavu reciklažnih dvorišta i osiguravanje odgovarajućeg broja spremnika (kanti) za različite vrste otpada.
Neovisno o činjenici da su za neuspostavu odgovarajućeg sustava selektivnog sakupljanja otpada za nedisciplinirane jedinice lokalne samouprave propisane i odgovarajuće novčane kazne, koje se kreću u rasponu od 100.000 do 300.000 kuna, ovo zakonsko rješenje, po svemu sudeći, još uvijek nije zaživjelo i u praksi.
Naime, iako značajan broj jedinica lokalne samouprave nije osigurao zakonom propisane uvjete, njihovo nepostupanje, zasad, nije rezultiralo njihovim novčanim kažnjavanjem. Ima, doduše, i svjetlijih primjera dobre prakse, poput Rovinja, Čakovca ili Medulina (i još nekih drugih), koji su održivo gospodarenje otpadom postavili na nešto više mjesto svojih prioriteta.
Hrvatska danas reciklira tek 16-ak % svog otpada, dok ga razvijene europske zemlje recikliraju između 40 i 50%.
Zakonodavac je zamislio i sustav discipliniranja prekršitelja fizičkih i pravnih osoba, također putem instrumenta novčanog kažnjavanja (koji, kako se čini, ima sposobnost najbrže pokazati rezultate).
Tako bi se, na primjer, novčanom kaznom u iznosu od 300.000 do 700.000 kuna trebala za prekršaj kazniti pravna, odnosno kaznom u iznosu 3.000 do 10.000 kuna fizička osoba, koja odbacuje otpad u okoliš, a da time ne može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora ili ne može u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinjski ili biljni svijet ili život i zdravlje ljudi.
Novčanu kaznu u iznosu od 150.000 do 400.000 kuna za pravnu, odnosno 3.000 do 10.000 kuna za fizičku osobu Zakon propisuje za proizvođače i/ili posjednike otpada koji svoj otpad ne predaju osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom ili pak posebne kategorije otpada ne odvajaju na mjestu nastanka, ne sakupljaju ih ili ih ne skladište odvojeno.
Zakon ne popisuje novčane kazne samo za izravno ugrožavanje okoliša: novčanom kaznom od 300.000 do 700.000 kuna mogao bi biti kažnjen proizvođač koji ne označava i ne obavještava na odgovarajući način potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže, odnosno o načinu njihovim gospodarenjem u trenutku kada postanu otpad.
Show Comments (0)