EPOHA, privatna jezična gimnazija s pravom javnosti, predstavlja profesore koji će i u sljedećoj školskoj godini podučavati novu generaciju učenika. Vanja Dojkić profesorica je hrvatskog jezika i razrednica prvom razredu u gimnaziji EPOHA.
Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha
Prijavite se na online predstavljanje jezične gimnazije EPOHA.
Diplomirana je profesorica hrvatskog jezika, književnosti i fonetike, a visoko obrazovanje završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao profesorica hrvatskog jezika radila je osam godina u Osnovnoj školi „Ljubo Babić“ u Jastrebarskom, a kratko i u Osnovnoj školi „Dragutin Domjanić” u Gajnicama.
Zbog obiteljske situacije odlazi iz škole i počinje raditi sa suprugom u njegovoj firmi. Želja za povratkom među školske klupe nikad nije nestala, naprotiv, bivala je sve jača što ju je i dovelo do Epohe.
Odgojna i obrazovna uloga profesora međusobno se isprepliću i nadopunjuju
Na pitanje je li joj lakše bilo s osnovnoškolcima ili sada sa starijom djecom te ima li razlika u podučavanju, odgovara: „Uspoređujući rad u osnovnoj školi sa srednjom, naravno da ima razlika. Razlika je već u tome što se djeca u različitim epohama života različito traže i ostvaruju“. Kaže da je svaka dob izazov, a svaka njihova životna epoha izazov je za profesora. Razlika u poučavanju ima, ali one ovise o programu i samom pristupu učenicima, dok su volja, trud i ljubav ogromni za sve podjednako.
„Uloga profesora mora biti i odgojna i obrazovna i zapravo ja te uloge ne bih nikada razdvajala. One se u razredu međusobno isprepliću i nadopunjuju, služe nam za zbližavanje, povezivanje i obostrani rast“, pojašnjava Vanja.
Nastava bez stresa i opterećenja
Zahvalna je na iskustvu koje je stekla u državnoj školi, ali je još zahvalnija na iskustvu rada u Epohi. Ne samo na razini državno/privatno (tu su programi potpuno isti), već i na iskustvu kreativnog rada, odabiru načina rada koji joj pruža waldorfska metodologija te na mogućnosti da svojim učenicima i sebi omogući nastavu bez stresa i opterećenja.
„Nakon šest mjeseci rada u Epohi mogu reći da je to – to. Ono o čemu sam uvijek razmišljala, pristup koji sam uvijek zagovarala. Pomalo u sukobu s državnim, misleći da je utopija. Ali nije! U Epohi je sve moguće i ostvarivo“, kroz smijeh nam govori Vanja.
Rad s troje učenika je izazov, iskustvo i uživancija
Pristup učenicima puno je prisniji i bliži nego kad ih je mnogo. U Epohi uvijek nastoje s učenicima održavati jedan topao odnos, bez obzira koliko će ih biti u budućnosti. „Epoha i rad u Epohi moj je prvi susret s waldorfskom pedagogijom i metodom u praksi. Prije samog rada čitala sam o tome, ali nisam probala u praksi“, nadovezuje se Vanja.
Epoha je škola u kojoj se raste s osmijehom
Budućim učenicima i njihovim roditeljima poručuje da dođu i probaju, da vide kako postoje škole u kojima učenici imaju ime i prezime (nadimak, dapače) te da nisu samo broj. Da se uvjere da postoji škola puna razumijevanja, opuštenosti, smijeha, škola koja pita svoje učenike: Kako si? Što želiš? Jesi li dobro?
I da baš zbog toga pruža i najbolje znanje kroz interakciju učitelj-učenik-roditelj. Ali i kroz interakciju predmeta, profesora i njih samih jednih s drugima. „Nastavnički poziv je dar istovremenog dijeljenja i primanja znanja, otvaranje mladih umova i duša kako bi izašli iz škole s velikim osmijehom, sigurni u sebe“.
Show Comments (2)