Premalo se radi na poboljšanju obrazovanja i daljnjem usavršavanju turističkih kadrova. Turizam ovisi upravo o ljudima, o njihovom stavu i zadovoljstvu, te ljubaznosti i kvaliteti njihovog rada.
Razgovarala: Stella Ćaleta
Foto: Krume Ivanovski, Jan Serdar
Već i ptice na grani znaju da se Hrvatska u zadnjih desetak godina pozicionirala kao jedna od vodećih turističkih destinacija, čija atraktivnost i razvijena ponuda privlači putnike iz cijeloga svijeta. Najljepša obala i najbistrije more, očuvana priroda, njegovana tradicija te stoljetna baština obavijena unikatnim duhom povijesti trademark su naše zemlje.
Da se Hrvati time ponose govori i činjenica da joj često zaljubljeno tepamo: „Lijepa naša“.
OBJESI ZIMMER FREI, LEZI POD PALMU I UŽIVAJ
Da je tome tako svjedoči rastući broj dolazaka i noćenja kako stranih, tako i domaćih gostiju, a u medijima često čitamo hvalospjeve o rekordima koje obara svaka turistička sezona. Rado se spominje i povećanje prihoda od turizma koji puni državni proračun, ali i lisnice mnogobrojnih poduzetnih mještanina, čiji su smještajni kapaciteti dupkom puni i prije nego sunce ugrije more na savršenu temperaturu za prvo ljetno kupanje.
Sjećate se one dobre stare Hladnog piva: „cijela će zemlja samo od ljeta živjeti kao bubreg u loju“? Ako je vjerovati senzacionalističkim naslovima koji redovito pune naslovnice svih medija u državi krajem godine, to je san koji polako postaje java. Dakle, objesi Zimmer frei, noge u zrak i čekaj da euri i dolari poteku u tvom smjeru kao med i mlijeko.
No, uočavate li obrazac koji se ponavlja? Kada govorimo o turizmu u Hrvatskoj, govorimo o ljetu, obali, moru, turističkim sezonama, njihovim počecima i završecima. Što je, dakle, s kontinentom, gorama i planinama, ravnicama – što je s ostatkom godine? Iako se dičimo raznolikošću našeg krajolika, kao i bogatom tradicijom i poviješću kojom obiluje svaki kutak Hrvatske, to se ne odražava u turističkoj ponudi koja se čvrsto usidrila na obali, a počinje i završava s rastom i padom ljetnih temperatura.
Ako bismo se poslužili statističkim podacima, oni bi nam rekli da se od ukupnog broja noćenja po godini tek 4,5% ostvari u kontinentalnoj Hrvatskoj, pri čemu 2% od toga u Gradu Zagrebu. Tako se Hrvatska smjestila među države s najvećom disproporcijom turističkog razvoja s obzirom na regionalnost unutar Europske unije.
Sličnu sliku prikazuju i podaci koji se odnose na sezonalnost – vrhunski rezultati u području turizma ostvaruju se samo tijekom ljetnih mjeseci.
Ipak, takvi rezultati dokazuju da interes bliže i šire javnosti za Hrvatsku svakako postoji. Suočeni smo, dakle, s ogromnim neiskorištenim potencijalom, unatoč tome što postoje i prirodni resursi, kao i infrastruktura koja bi podržala razvoj turističke ponude na ostatak zemlje te kroz ostatak godine.
Kratke sezone mogu se odraditi i s manje stručnim kadrom, dok cjelogodišnji turizam zahtijeva stalna ulaganja u usavršavanje i razvoj zaposlenika.
UČITI OD NAJBOLJIH
Da to nije nemoguće pokazuju nam primjeri uspješnih praksi drugih zemalja u Europi, poput Austrije i Mađarske, koje maksimalno iskorištavaju svoje turističke kapacitete – što se odražava i na konzistentne brojeve dolazaka i noćenja turista kroz godinu. Od nedavno pratimo i praksu susjedne nam Slovenije, koja se u zadnjih nekoliko godina vrlo uspješno brendirala kao idealna destinacija za turista željnog aktivnog odmora i avanture, orijentiranog kako na zdravlje i osobni razvoj, tako i na ekologiju i održivost.
Složili bismo se da Hrvatska može ponuditi puno po tom pitanju te se istaknuti kao jaka turistička destinacija koja stoji rame uz rame s ostatkom turističkih velesila, i to ne samo tijekom ljetnih mjeseci.
GDJE JE, DAKLE, ZAPELO?
Odgovor na to pitanje nudi Ivana Kolar, uspješna poduzetnica s bogatim menadžerskim iskustvom, koja se pitanjem cjelogodišnjeg turizma bavi već dugi niz godina, a pri tome postiže zavidne rezultate.
Kao direktorica Termi Tuhelj, najvećeg wellness i termalnog resorta na našim prostorima, utjecala je na promjenu uvriježene paradigme o hrvatskom turizmu kao isključivo sezonskom i „morskom“, upravo kroz uvođenje inovacija i implementiranje kreativnih strategija. Inicirala je i konferenciju „Može li hrvatski turizam 365?“, čije se drugo izdanje održalo 25. rujna, a čiji je cilj bio, kako navodi Ivana, predstaviti potencijale domaćeg turizma za cjelogodišnje poslovanje, razgovarati o mogućnostima, pozitivnim praksama i rješenjima za produženje sezone na obali, te pokrenuti razvoj turizma u kontinentalnom dijelu države.
Na upit o tome što je najvažnije što možemo naučiti na primjeru pozitivnih praksi uspješnih turističkih zemalja, a vezano uz tretman i razvoj kadrova, Ivana nam odgovara kako je bitno cijeniti i adekvatno platiti rad u turizmu te vratiti ugled radnim mjestima na kojima je osoblje u direktnom kontaktu s gostima. Osim toga, važno je razumijevanje između osoblja i rukovodstva u smislu obaveza, odgovornosti i očekivanja, kao i transparentnost uvjeta nagrađivanja i napredovanja.
Navodi kako smo suočeni s problemom nedovoljnog broja osoblja u turizmu, no da se s tim suočava većina tržišta u regiji, a ono što bismo trebali preuzeti od uspješnih zemalja, a što može utjecati na status zaposlenika, jest smanjenje opterećenja na plaće u smislu visine propisanih davanja i PDV-a u turizmu.
To zauzvrat može direktno utjecati na adekvatno honoriranje svakog posla i sigurnost zadržavanja radnog mjesta tijekom cijele godine.
Pozitivnih primjera poslovanja ima svugdje, ističe Ivana, samo ih treba prepoznati, a onad i preuzeti ono što je pozitivno i što se može preslikati.
KONOBARITI U SEZONI
Osim toga, nameće se još jedno važno pitanje: kako dišu ljudi koji rade i žive od turističkih sezona? Koliko su oni prepoznati i cijenjeni u današnjem društvu? Drugim riječima, kako se stanje sadašnjeg turizma preslikava na živote onih, na koje turizam ima najizravniji utjecaj? Kada govorimo o sezonskom poslu, prvo što pada na um je zasigurno rad u ugostiteljstvu. „Raditi u turizmu, ili još više u ugostiteljstvu, nije nimalo lako, iako danas postoji mišljenje da se uvijek može biti konobar, i ne daje se dovoljan dignitet uslužnim poslovima.
Oduvijek sam mislila da jedan konobar koji voli svoj posao mora zadovoljiti mnoge zahtjeve, a pored toga da radi stručno i odgovorno, mora poznavati i nekoliko jezika, biti upoznat s osobinama i ponudom kraja u kojem radi, a često mora biti i psiholog i turistički vodič. I to uglavnom sedam dana u tjednu, a najviše onda kad se svi mi drugi odmaramo. To nije nimalo lako, a nažalost plaće za takva radna mjesta nisu uvijek ekvivalent težine posla.“, ističe Ivana.
Dakle, riječ je o iznimno zahtjevnoj struci čiji je značaj nedovoljno prepoznat, a posljedično, trpe upravo oni koji su njeni nositelji. Premalo se radi na poboljšanju obrazovanja i daljnjem usavršavanju turističkih kadrova.
„Turizam ovisi upravo o ljudima, o njihovom stavu i zadovoljstvu, te ljubaznosti i kvaliteti njihovog rada. Nažalost, turizam je danas u velikim problemima upravo zbog nedostatka radnika koji bi radili u tom zahtjevnom sektoru.
Posljedica je to niza stvari, ali i toga da se kroz godine premalo ulagalo u ljude, njihov razvoj, zadovoljstvo, ali prije svega u njihovu motivaciju za rad u turizmu“, navodi Ivana.
Ivana također ističe i činjenicu da se kratke sezone mogu odraditi i s manje stručnim kadrom, dok cjelogodišnji turizam zahtijeva stalna ulaganja u usavršavanje i razvoj zaposlenika, a koja počinju još u srednjoj školi. Na taj način bi usavršavanje kadrova doprinijelo i boljoj valorizaciji poslova u turizmu.
KAKO NAPRIJED?
Neophodno je, dakle, ulagati u obrazovanje i usavršavanje onih na čijim ramenima počiva turizam u Hrvata. Bez toga, razvoj turizma i turističke ponude nije moguć.
Upravo s tim ciljem na umu, Ivana Kolar pokrenula je konferenciju „Može li hrvatski turizam 365?“, a putem nje, kroz predavanja i panel rasprave vrhunskih domaćih i regionalnih stručnjaka želi malim i velikim poduzetnicima i obrtima ponuditi nova znanja i ideje, ali i motivaciju.
Na taj način, konferencija nastoji potaknuti njihov razvoj – potaknuti uključivanje u turizam na neke nove načine, poduzimanje novih investicijskih koraka te realizaciju brojnih konkurentskih prednosti, o čemu ovisi i razvoj cjelogodišnjeg turizma.
Show Comments (0)