Samoizdavaštvo

Riječi oduvijek nekontrolirano iskaču iz moje glave na papir, a sada, nakon godina rada i brušenja talenta, odlučila sam ih kontrolirati i – pretvoriti u knjigu. Bilo je stresno, ali uspjela sam! Ok, a što sad? Kako izdati knjigu u Hrvatskoj? Odluka je pala na samoizdavaštvo.

Piše: Petra Sedlanić
Foto: Dhar media

Prva informacija na koju sam naišla spustila me na zemlju – većina će me izdavača odbiti jer koliko god moja knjiga bila dobra, njena je sudbina nepredvidiva. Neizdavanje knjige ne dolazi u obzir. Moram biti uporna. Svoj sam rukopis poslala nakladnicima koji su me ili odbili ili nisu ni odgovorili. Prijavila sam se na nekoliko natječaja u kojima su pobijedile bolje knjige. No, i dalje mislim da je moja
knjiga vrijedna objavljivanja i da će jednom kad ju otisnem, pronaći put do svoje publike. Dobila sam i savjet da razmislim o e-knjizi. Ali ja želim onu koju mogu nekome dati u ruke!Kako bih to mogla učiniti, uzela sam stvar u svoje ruke. Odlučila sam izdati knjigu u vlastitoj nakladi.

Ova priča u mojem slučaju nije istinita – jer nisam napisala knjigu, ali htjela sam vas uvesti u priču o tome kako otprilike izgleda proces izdavanja knjige novog autora, odnosno, u zadnje vrijeme sve češća pojava samoizdavaštva. Kako bih saznala što je to zapravo izdavanje knjige u vlastitoj nakladi, kontaktirala sam u tom području iskusne autorice Leu Brezar i Ingrid Divković. Na pitanje zašto je samoizdavaštvo u porastu, odgovorila mi je kreatorica bloga Čitaj knjigu, Alis Marić, koja aktivno prati i razumije razne segmente hrvatske književne scene. Osim samog procesa izdavaštva, bitno je i ono što slijedi (ili prethodi) – put do publike, što je bio povod za razgovor s PR stručnjakinjom Hanom Klein koja nam je objasnila koje vještine i znanja autor mora usvojiti osim samog talenta za pisanje.

Što je samoizdavaštvo?

Lea Brezar autorica je koja sama izdaje svoje knjige, ali nije klasična samoizdavačica – ona je također vlasnica marketinške i agencije za odnose s javnošću. Na pitanje što je zapravo samoizdavaštvo i što ono sve podrazumijeva, kaže: „Riječ govori za sebe. Izdati knjigu u vlastitoj nakladi. No, priča ne staje na tome. Moja nije stala i tu sam vjerojatno u prednosti pred mnogim autorima samoizdavačima: svoje knjige objavljujem sama, izdavač je moja tvrtka. Za promociju bilo kojeg proizvoda moramo zadovoljiti proces. Ako već postoji rukopis i ako vjerujemo u njega, dobro je da ga pročita jedna ”hladna” glava, po mogućnosti urednička – ona će napraviti redakturu teksta, formirati poglavlja, izdvojiti pasuse, skrenuti nam pažnju na ”rupe” u radnji. Nakon toga rukopis mora na lekturu pa u prijelom.

Faktori prodaje

Odabir naslovnice ključan je za prodaju. Tu treba razmišljati o veličini naslova, podnaslovu,  komunikaciji između kupca i knjige. Važno je odgovoriti na pitanje ”Zašto bi ovu knjigu netko uzeo u ruke?” Ako mu date odgovor u naslovu, napravili ste pola kupovine.“ Nakon toga – naklada i distribucija. „Obično se knjige tiskaju u 1000 komada, to nekako pokriva sve knjižarske lance i vaše promocije koje ćete naravno isplanirati nakon izlaženja knjige. Distribuciju prema knjižarskim lancima radite sami, no važno je da u tom slučaju imate tvrtku s kojom knjižarski lanci sklapaju
ugovor. Ista je priča s knjižnicama,“ rekla je Lea.

Zaključila je kako je samoizdavaštvo širok pojam, pojam koji možemo objasniti na dvije razine: prema cilju. „Ako je cilj da naklada vaše knjige završi u uskom krugu prijatelja, onda ste mali samoizdavač. Ako je želite distribuirati, razmislite o osnivanju j.d.o.o., kako biste došli do većeg broja čitatelja.
Za to vam treba oko tisuću kuna, javni bilježnik i knjiga Kristine Ercegović, Sam svoj gazda,“ rekla je.

Zašto se autori odlučuju na samoizdavaštvo?

Ingrid Divković iza sebe ima dvije knjige u autorskoj nakladi, i te iste dvije knjige izdane od strane izdavača. Dok danas slovi kao jedna od uspješnijih spisateljica, njen put do prve knjige pratili su savjeti da je bolje da potraži „normalan“ posao jer pisati se ne isplati. „Tješila sam se da nikada nisam bila normalna, pa sam prema tome njihove riječi doživjela kao izazov. S obzirom na to da izdavača nisam mogla pronaći, tiskala sam vlastito, autorsko izdanje. Dala se u trošak ne znajući hoće li mi se to ikada isplatiti i ne mislim to samo materijalno. Ali morala sam. To je bilo jače od mene. Je li se isplatilo? Prosudite sami,“ prisjeća se Ingrid.

Odnos nakladnika i autora

Kada danas promatra odnos nakladnika prema mladim autorima, kaže: „Tržište je prezasićeno različitom literaturom, svakojakim autorima koji nerijetko traže uspjeh i popularnost preko noći. Zato se nakladnici ne klade na mlade autore i idu nekom sigurnijom, utabanom stazom koja će im na koncu osigurati poslovnu stabilnost. To ne znači da su u pravu, dakako,“ kaže Ingrid i dodaje kako se svijet mijenja pa se tako autori pomoću interneta mogu u kratkom vremenu isfiltirirati i pokazati svoj talent velikom broju čitatelja. „Danas je uz talent koji je dakako najbitniji, autoru potrebno i ono što mu ranije možda nije trebalo ili što je za njega obavljao sam izdavač, a pri tome mislim na osobni angažman autora, njegovu viziju, fokus te na koncu, strpljenje i rad. Ne slažem se da dobar PR i promocija odrađuju sve jer bi u tom slučaju mnogi ljudi pisali, ulagali u PR i pri tom zaključujete imali bestellere, no neosporno je da je danas autoru bitno da bude sto posto involviran u promociju svog rada, pa na koncu i sebe,“ rekla je Ingrid.

„Mnogi su autori shvatili da im je puno lakše izdati knjigu u autorskoj nakladi, nego čekati nekog izdavača da prepozna njihov rad i talent. Sve se to događa zahvaljujući internetu koji nam osigurava da svoju robu u najkraćem mogućem vremenu plasiramo na tržište i krajnjem čitatelju,“ rekla je Ingrid i dodala da se ne slaže s uvriježenim mišljenjem da knjiga koja nema „pravog“ izdavača vrijedi manje. Smatra kako se svatko ima pravo okušati kao autor i vidjeti kako njegov rad djeluje na čitatelje i ima li on u pisanju svoju budućnost.

Što se tiče budućnosti njene treće knjige koju je planirala izdati u vlastitoj nakladi, zbog obujma posla koji trenutno radi, ipak je odlučila predati ju u ruke izdavaču Stilus. „Stilus dijeli moje viđenje izdavaštva i promocije, pa će, ne sumnjam ni najmanje u to, sve biti kako sam i sama zamislila,“ zaključuje Ingrid.

Što je korijen sve većeg rasta samoizdavaštva?

Alis Marić putem njenog bloga Čitaj knjigu dnevno kontaktira barem dva do tri autora s prijedlogom da pročita i prokomentira njihov rukopis. Možemo zamisliti koliki broj istih stiže na adrese izdavačkih kuća, no većina autora zapravo nije upoznata s time što osim rukopisa trebaju predati izdavaču.

„Izdavači obično očekuju da im autor uz rukopis pošalje i sinopsis kao i obrazloženje zašto želi da mu objave rukopis. To autori ne čine. Time već nastaje problem jer izdavač prvu sliku dobiva na temelju sinopsisa. Iskusan urednik može i na temelju nekoliko pročitanih stranica zaključiti ima li rukopis uopće ikakvu književnu vrijednost,“ kaže Alis i dodaje kako je stav izdavačkih kuća prema novim
autorima vrlo selektivan jer nemaju volje za riskiranjem. „Hrvatske izdavačke kuće igraju na sigurno. Računaju na poticaje za prijevode, troškove tiskanja i lekture, a taj novac iz EU fondova ili državnih poticaja mogu dobiti samo za renomirane i već nagrađivane autore. Tako da tu nema puno prostora za kvalitetnu suradnju između izdavača i novih hrvatskih autora. Oni su prepušteni sami sebi i samoizdavaštvu,“ rekla je i napomenula kako su oni prepušteni sami sebi i samoizdavaštvu, čiji trend polako zahvaća i Hrvatsku, najviše zato što je samoizdavaštvo postalo dostupno svima.

Nove tehnologije olakšavaju samoizdavanje

„Nove tehnologije mnogima daju priliku da slože i izdaju vlastitu knjigu. Nekad je to bila nemoguća misija. Danas svatko tko je dovoljno kreativan, uporan i talentiran za pisanje može preskočiti izdavača i skratiti put do vlastite knjige. Na taj način prvenstveno kontrolira put svoje knjige do čitatelja, ali i naknadu za vlastitu kreativnost. Tisak je sve jeftiniji, a male naklade su moguće,“ rekla je Alis te dodala kako autori mogu izbjeći i troškove tiska i distribucije knjiga po knjižarama ako se odluče za e-knjigu, format u kojem se plasira otprilike 30% knjiga u inozemstvu, a ako se autor zna promovirati i plasirati putem društvenih mreža, on zapravo sve može odraditi sam.

Samoizdavaštvo i kvaliteta knjige

Samoizdavaštvo za sobom vuče i neke nove rasprave. „Koja je kvaliteta knjige gdje autor sam kreira, sam uređuje, sam cenzurira, sam lektorira, sam objavljuje, sam distribuira, ostavljam za neku drugu diskusiju. Mogu li knjige izdane na ovakav način biti prihvaćene od struke, ali i zahtjevne publike s obzirom na to da ih nisu pod svoje uzele velike i poznate izdavačke kuće? To će tek vrijeme pokazati,“
rekla je. Kad se radi o karakteristikama samog sadržaja, Alis je istaknula da samoizdavač treba biti talentiran, kreativan, poseban i prepoznatljiv, a osim toga treba biti pomalo sam svoj menadžer; poslovan i organiziran, jer kako kaže „knjiga je velikim dijelom i business ako želite da ona dođe do što većeg broja ljudi,“ a kad se radi o konkretnim autorima, Alis ističe: „Među njima je najaktivnija i najupornija Lea Brezar. Zatim Ingrid Divković, Jelena Hrvoj, Tomica Šćavina, Andrea Tomić, Tomislav Perko.“

Kako do PRepoznatljivosti?

Nedavno se u medijima pojavila vijest o, kako su oni to nazvali, čudu u svijetu knjiga; poezija je pobijedila triler! Rupi Kaur objavila je zbirku poezije isti dan kada je izašao i triler Dana Browna. Iako njegova djela redovito zasjaju na tronu Amazonove top-liste najprodavanijih naslova, ove je godine to mjesto zauzelo pjesništvo autorice koja je svoje pjesme počela objavljivati na Instagramu. Osim neizbježnog pjesničkog talenta, stila i vjerujemo, velikog rada, Rupi je kreirala i prepoznatljiv, uočljiv i strateški vizualni identitet i putem društvenih mreža ispunila poantu književnog stvaranja – da sadržaj pronađe put do publike tako da se svojom originalnošću istakne. Kako, dakle, do PRepoznatljivosti, a da u tome nema PR-a? Teško.

Proaktivnost autora

Hana Klain, savjetnica za odnose s javnošću, smatra da autori trebaju biti proaktivni i prije izdavanja same knjige. „Trebaju dogovoriti sve detalje u vezi promocije, u Zagrebu i u okolnim gradovima. Važno je da budu vrlo aktivni na društvenim mrežama, već zgodan teaser najave nove knjige kreira interes, a ako zamole i svoje followere da podijele informaciju, vjerujem da će dospjeti do velikog broja ljudi. Važna je i uloga web-stranica ili web-shopa – tamo se knjiga može predstaviti opširnije, izdvojiti nešto zanimljivo,“ rekla je Hana te autorima samoizdavačima preporučila edukaciju s područja komunikacije na društvenim mrežama, svladavanje vještine pripreme priopćenja za medije i osmišljavanja kreativnih promocija te im savjetovala da se kreativnovnošću svoje autorske poruke istaknu u gustoj šumi informacija iz priopćenja koje mediji svakodnevno primaju.

„Ne bih generalizirala, no ono što vidim u medijima uglavnom su naslovnice knjiga uz kratke sažetke, objavljuje se ono što nakladnik pošalje. Ponekad, kada se radi o nekom poznatom autoru ili temi naprave intervju, no ne prečesto,“ prokomentirala je Hana trenutno stanje te dodala kako postoji još mnogo prostora za predstavljanje i knjiga i autora, za kreiranje predavanja, radionica te da se upravo tim aktivnostima može unaprijediti i prodaja samih knjiga.

Multidisciplinarnim znanjima i vještinama do svojeg mjesta na tržištu

Zaključak se sam nameće – tzv. nepriliku, odnosno činjenicu da svi izdavači nisu zainteresirani za sve pa tako možda neće biti ni za svakog mladog autora koji će eventualno postati poznat, treba pretvoriti u priliku! Današnje tržište zahtijeva multidisciplinarna znanja i vještine iza čega neosporno stoji veliki rad. To je zapravo to – ne vjerujete li vi u svoje djelo, neće ni nitko drugi. Zato treba „gurati“, „gurati“ sebe kao osobni brend prepoznatljivog autora iza kojeg stoji nesporno kvalitetno djelo i puno učenja i istraživanja. Inovativnost sadržaja, ali i pristupa promociji sebe i svojeg djela, igra veliku ulogu u kreiranju osobnog brenda. Publiku autor može sam privući, nikako preko noći, ali kad se put do nje jednom čvrsto utaba, teško da će volja ili nevoljkost izdavača imati ikakav utjecaj.