Ako u šumi padne stablo, a nema nikoga da ga čuje, je li proizvelo zvuk? Ovisi. Zna li šuma za PR?
Pripremila: Stella Ćaleta
Foto: Krume Ivanovski
Naša sugovornica, Sanija Hasanić, vlasnica Ponta, agencije za odnose s javnošću, iz redova je onih bez kojih ni jedan proizvod, usluga ili priča ne bi proizveli zvuk padajući u džungli zvanoj tržište. Ali, ne želite se zaustaviti na zvuku. Želite da se taj zvuk još dugo čuje. Enter: PR.
OVAJ POSAO NE RADIŠ, OVO JESI ILI NISI.
Nakon što se Sanija, tada bivša novinarka u potrazi za poslom nakon gašenja medijske kuće u kojoj je radila, javila za poziciju PR seniora u agenciji, brzo je shvatila da je posao savršen fit. „Dobila sam zadatak i krenula od sebe. Razmišljala sam što bi mene kao novinarku zanimalo i zadovoljilo. Time vođena pripremila sam zadatak, odradila selekcijske krugove i dobila posao. Tako je sve počelo.“
Suradnja medija i PR-a podrazumijeva se ali dobiva jednu novu dimenziju ako ste, kao Sanija, stekli iskustvo u oba sektora. „Medije se poštuje. Bivša sam novinarka, osjećam te ljude i znam da je priča bitna. Ako nema priče, onda smo na tankom ledu. Ključni su iskrenost, dosljednost, konkretnost i korektnost.“
Ubrzo je shvatila da je to to, ispričala nam je, a strast prema profesiji osjeća se iz njezinih riječi. Posao je to koji joj prirodno leži, kojemu se veseli, koji ju pokreće i ispunjava, a iz tih osjećaja proizlazi istinski drive. „PR je nekako kao moj izdanak…ovaj posao ne radiš, ovo jesi ili nisi.“
Istinska kreativnost moguća je jedino ako se poslu ne bojimo pristupiti kao igri. Ako pri tome u toj igri i uživamo, rezultat je sjajan.
KAD JE PRAVI TRENUTAK ZA PROMJENU?
Odavno se ne zadovoljavamo obavljanjem posla – želimo karijeru koja će biti nastavak nas samih, dovoljno izazovnu, a samim time, dovoljno nagrađujuću. Osjećamo li da ono najbolje od sebe možemo iskoristiti u onome što radimo, pogodili smo karijerni jackpot.
Upravo iz takvog sretnog suživota s odnosima s javnošću, saznajemo od Sanije, rođena je Ponto agencija, kao prirodan nastavak potrage za samoaktualizacijom. „Vjerujem da svi krećemo u neke svoje poslovne priče jer trebamo realizirati sebe.“, govori nam Sanija. „U agencijama sam stekla sjajno iskustvo, radila s predivnim ljudima i klijentima iz raznih sektora. No, nešto mi je nedostajalo u pogledu realizacije.“
Odluka ipak nije bila laka, istaknula je. „Bila sam iznimno samokritična i dugo sam „vagala“, ali unatoč dobronamjernim upozorenjima, rekla sam sebi – sad ili nikad. I eto Ponta. Polako idemo naprijed. Ponto je moja priča u kojoj ću dati sve od sebe da sve stečeno znanje i iskustvo iskoristim za najveću dobrobit svojih klijenata.“
ALL WORK AND NO PLAY MAKES JACK A DULL BOY
Sanija je u Ponto ulila sve ono što ona jest, a klijenti su to prepoznali. Ističe nam važnost autentičnosti koju unosi u svaki projekt. „Zaigrana sam u ovom ozbiljnom poslu. Klijenti prepoznaju kada osoba koja za njih odrađuje iznimno važan, odgovoran i ozbiljan posao, postiže izvrsne rezultate, a u sve unese dozu opuštenosti pa i radosti.“
Prisjetila se dokumentarnog filma „Kuća Male Zvijezde“ za čiju promociju ju je angažirala produkcijska kuća Wolfgang&Dolly iz Zagreba. Pa iako navodi da je užasno nezahvalno izdvajati samo jednog klijenta ili projekt, jer svi su posebni na svoj način, upravo je radost light motiv koji se provlačio kroz priču o ovom filmu. “Cijela ekipa iza filma skupina je predivnih ljudi koji vole to što rade i dali su mi povjerenje.
S takvim ljudima iznimno je lako surađivati. Film sam prepoznala djelomično kao svoj, na prvo gledanje sam se uistinu oduševila pričom, porukom i snagom koju komuniciramo, a sve što je napravljeno tijekom Sarajevo Film Festivala bilo je lako i odrađeno s puno radosti. A priča je tek počela. Evo, baš radost u poslu. To nam svima treba.“, naglasila je Sanija.
Nekada vam drugi pokažu ono što sami ne vidite. Zahvalite im na tome.
Energiju koju unosi u izvršavanje projekta njezini klijenti primjećuju i cijene. Naposljetku, istinska kreativnost moguća je jedino ako se poslu ne bojimo pristupiti kao igri. Ako pri tome u toj igri i uživamo, rezultat je sjajan. „Meni je to nekako prirodno. Tako ja radim. Neki će to prepoznati kao nešto što im odgovara, neki ne i potražit će drugog PR stručnjaka. I to je u redu.“, navodi Sanija.
DRIVE DOLAZI IZ IZAZOVA
A događale su se i takve situacije, priznala nam je Sanija. Iskrenost, ispunjavanje obećanja koja ne daje olako te vjera u unutarnji instinkt, načela su od kojih u poslovanju ne odstupa. „Ako je u startu „nervozica“, onda to najvjerojatnije nije klijent za mene i ja nisam PR stručnjak za tog klijenta. Tada rado preporučim nekoga od kolega tko bi klijentu mogao više odgovarati. Moramo imati povjerenja jedni u druge i isti cilj.“
No, između nervoze, jer osjećamo da projekt nije za nas (niti mi za njega), i onog osjećaja kada je pred nama zadatak za kojeg u startu nismo sigurni kako ga realizirati, postoji razlika. Upravo su ovi drugi projekti za koje zagrize, otkrila nam je Sanija.
„Za stvaranje trebam živosti, a ono što me uvijek i iznova probudi su ti „najteži“ projekti – e, to mi je najmilije. Tada, kada sjednem uz brief, vidim milijun mogućnosti koje u pravilu odu u vjetar, jer mi budžet najčešće ne dozvoli takav divan let, ali drive je tu. A drive je bitan.“
ODLUČNOST PRIJE SVEGA
Latinska izreka „Aut viam inveniam aut faciam“ koja je dio vizualnog identiteta Sanijine agencije, kao i anegdota o tom odabiru, efektno sažimaju cijelu stvar. „Sanja Bobić iz dizajnerskog studija Bombon, koja mi je radila vizualni identitet, pozvala me u svoj ured da prođemo prijedloge.“, ispričala sam je Sanija.
„Ispod jednog (koji mi se najmanje dopao) stajala je ova izreka. Na pitanje zašto, rekla je: „Kad si mi ispričala tko si, kako želiš raditi i kakav pristup imaš – to je bilo to.“
I tako je pala odluka da će to biti dio vizualnog identiteta mojeg Ponta – kao što izreka kaže – ili ću naći put ili ću ga napraviti. Nekada vam drugi pokažu ono što sami ne vidite. Zahvalite im na tome.“
Show Comments (0)