Nevolje u raju – kako biti primijećen u velikoj korporaciji?

Nevolje u raju – kako biti primijećen u velikoj korporaciji?

“Nisam bio dovoljno primijećen, kao ni cijeli odjel u kojem sam radio, ali to nam nije bilo bitno. Kasnije, kad smo shvatili da je samopromocija puno bitnija od opipljivih rezultata, bilo je kasno.”

Piše: Dijana Kopjar Mucak
Foto: Unsplash

Još prije 8 godina mladi Amerikanci izjasnili su se u istraživanju tvrtke PayScale i istraživačke kuće Millennial Branding da im velike internacionalne korporacije i nisu baš zanimljive kad je riječ o potencijalnim poslodavcima.

Kako za Zapadom poprilično kaskamo, naši 20-godišnjaci još uvijek mahom sanjaju o velikim tvrtkama. No je li iza blistave fasade jednako blistava radna svakodnevica? Zašto uspješni korporativni 40-godišnjaci sve više bježe u privatne poslove ili manje tvrtke, mijenjajući kakvu-takvu sigurnost radnog mjesta i veliku plaću za manje sigurne i niže mjesečne prihode?

I naš je sugovornik Marko nakon punih 15 godina rada u internacionalnoj tvrtki – dao otkaz.

Zašto, pitali smo ga: “Puno stvari se nakupi kroz toliko godina i sve kulminiraju, ali najviše me smetalo što više nisam imao slobodnog vremena i što je moja dostupnost od 0-24h bila nešto sasvim normalno”, kaže Marko.

U korporaciju je došao još kao student i krenuo od najnižeg mjesta agenta, a nakon 15 godina korporacijska vrata zauvijek je za sobom zatvorio kao stručnjak u marketingu.

Nevolje u raju – kako biti primijećen u velikoj korporaciji?

“Počeo sam kao student bez očekivanja, a kasnije te dok napreduješ korporacija uhvati u mlin i ne stigneš očekivati. Ali možda moje najveće naivno očekivanje je da veliki team radi velike stvari, jer kako pobogu 20-30 ljudi može podbaciti?

Istina je dijametralno suprotna: tih 20-30 ljudi si međusobno podmeću. Cijelo vrijeme”, iskren je Marko.

Smatra da njegov trud nije bio dovoljno cijenjen: “Nisam bio dovoljno primijećen, kao ni cijeli odjel u kojem sam radio, ali to nam nije bilo bitno. Kasnije, kad smo shvatili da je samopromocija puno bitnija od opipljivih rezultata, bilo je kasno. Etiketa je zalijepljena i ne skida se lako, zapravo nikako”.

No nije sve baš tako crno, kaže Marko: “Želja za učenjem novog i činjenica da te proizvodi kompanije interesiraju na osobno-privatnom nivou, jer i inače voliš to što radi kompanija, bit će svakako od koristi”.

Mladima koji tek ulaze u poslovni svijet poručuje da dobro razmisle žele li postati dio velike kompanije: “Mladoj osobi bih definitivno savjetovao da odabere manju tvrtku. I one mogu biti pakao, ali mislim da se etika i radne navike bolje bruse u manjim kolektivima”.

Za one pak koji dolaze u korporativni lonac ima i savjet: “Otvorite uši i oči. Držite stav i ne skidajte se s telefona. Mail ništa ne rješava”.

Tags:

  • Show Comments (0)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads