Sjećam ga se kao dječaka iz srednje. Uvijek je bio osebujan, obožavao je glazbu te neprekidno udarao ritam po školskoj klupi. Metalac s natpisima na majici na kojeg su me podsjetili nedavno na 25. godišnjici mature „Sepultura“. Dečko iz Utrina, sasvim svoj, danas „jedan od milijun“ koji beskompromisno ostvaruje svoju misiju – živi glazbu.
Njegova MPA – Škola glazbene produkcije i multimedije na kojoj se možete obrazovati za audio-inženjering te glazbenu i video-produkciju, danas je najveća ovakva institucija u Hrvatskoj. Što je to što Andreja Lončarića gura i gdje nalazi inspiraciju, na koji način je gradio svoj brend i koja su to načela kojima je vođen, ispričao nam je u intervjuu za BRENDfulness.
Piše: Lea Brezar
Foto: MPA
Što za tebe znači organizacijska kultura i možeš li pojasniti načela koja ste postavili unutar svoje ustanove?
Sam po sebi nisam baš pretjerano organizirana osoba, više „kampanjac“. No činjenica da sam istodobno i perfekcionist, daje mi snagu da svoju viziju izguram do kraja.
Najvažnija načela koja sam postavio unutar MPA je da su predavači isključivo ljudi iz struke, koji su konstantno na terenu ili u studijima i svakodnevno žive ono što i poučavaju u samoj školi. Smatram da je to jedna od najvažnijih stvari koju škola ovakvog tipa mora imati jer osoba koja živi i voli taj posao može najučinkovitije prenijeti tu ljubav, poriv i znanje na naše učenike. Znanje samo po sebi nije dovoljno. Osoba treba voljeti ono što radi i tada je to ključ svakog uspjeha, a u konačnici, i zadovoljstva na samom poslu.
Nimalo manje važno načelo je i zadovoljstvo svakog našeg učenika. Trudimo se biti maksimalno profesionalni prema svakom polazniku naše škole i pružiti i više nego što očekuju. Naravno, kao i u svakom poslu, igra brojeva kaže da neće uvijek svi biti apsolutno zadovoljni no naš cilj je dati maksimum u tom smjeru.
Koliko zaposlenih danas ima MPA te na koji si način birao ekipu s kojom želiš raditi? (Ne mislim pritom samo na stručnjake, sjećam se perioda kada si zapošljavao asistenticu 🙂 )
MPA trenutačno broji četiri stalno zaposlena i tridesetak vanjskih predavača. Kao što sam već napomenuo, ljubav prema ovom poslu i aktivno djelovanje u branši su ključne stvari kao i pedagoške osobine samog predavača/zaposlenika. S obzirom na to da sam vrlo uporna i posvećena osoba, pokušavam pronaći i takve zaposlenike. Vrlo je bitno da imaju timski duh i da se trude uklopiti u kolektiv. Također je bitno da im možeš s lakoćom dati zadatke i dio odgovornosti a da o tome više ne trebaš previše razmišljati jesu li to odradili kvalitetno ili ne. To uvelike olakšava daljnju organizaciju i sam razvoj škole jer ti kao rukovoditelju omogućava da se posvetiš „većim“ zadacima i ciljevima.
Nisam osoba koja lako odustaje i ostvarenje cilja vrlo je važna komponenta mog života koja istom daje svrhu i smisao.
Tvoje je poslovno putovanje počelo s idejom ( zaraditi za glazbenu opremu) radi koje si se predano posvećivao poslovima koje nitko nije želio raditi? Čemu te je naučio težak fizički rad i zašto si izdržao?
Moj put do glazbenog studija i škole počeo je ozbiljnije 1999. godine kada sam odselio na tri godine u SAD i posvetio se napornom radu da bih ostvario svoj san. Nisam previše mogao birati poslove pa sam uglavnom prihvaćao poslove koje sami Amerikanci nisu željeli raditi kao što su čišćenje štala, pranje podova, punjenje polica i frižidera u dućanu itd…
Radio sam 12 do 14 sati dnevno, 7 dana u tjednu i tako tri godine. Izdržao sam isključivo zato što sam imao jasnu viziju i cilj zašto to radim. Da se nisam usredotočio na cilj, ne znam da li bih uspio u svojoj namjeri. Vizija je bila moj vlastiti glazbeni studio i rad s glazbenicima i glazbom.
Što za tebe znači „ispuniti obećanje samom sebi i ostati posvećen cilju“?
Nakon naporne tri godine rada u Americi vratio sam se u Hrvatsku i jednu sobu stana pretvorio u glazbeni studio od 12 m2. Posao se polako počeo razvijati ali ne u toj mjeri da mogu od njega živjeti i napraviti daljnje investicije koje su nužne za rast i razvoj posla. U tom trenutku sam shvatio da ću morati pronaći i dodatan posao kako bih mogao ustrajati u svojoj namjeri. 2003. godine zapošljavam se u banci i narednih 5 godina jednu smjenu radim u banci a drugu u tonskom studiju sve do 2008. kada dajem otkaz u banci.
Iskreno, moram priznati da je put do tonskog studija i škole bio poprilično dugotrajan i težak i da sam u dva navrata dobio poželio odustati i baviti se drugim poslom, no ideja je trajala smo dan ili dva jer sam shvatio da ništa drugo zapravo ne volim raditi.
Nisam osoba koja lako odustaje i ostvarenje cilja vrlo je važna komponenta mog života koja istom daje svrhu i smisao.
S obzirom na to da je glazba tvoja ljubav, bismo li mogli reći da je ona dio tvoje svrhe (dharme) i misije kojoj si posvetio gotovo 20 godina svog života?
Sanskrtska riječ „dharma“ odnosi se na dužnost ili svojstvo (svrhu) tako da mislim da si apsolutno u pravu ?. Kao što je istinsko svojstvo šećera da je sladak ili soli da je slana, osobno smatram da je moje privremeno svojstvo u ovom svijetu posao kojim se bavim i ljubav prema istom. Kroz taj posao pokušavam utjecati na druge i na neki način ih inspirirati.
Smatraš li da je ostvarenje svrhe presudno za zadovoljstvo u poslu koji radimo i što je to što te danas najviše nadahnjuje?
Naravno, kao što sam već napomenuo, smatram da osoba mora pronaći svoju svrhu tj. posao koji voli i kroz njega se izgraditi mentalno, fizički, pa čak bih rekao i duhovno. Ne možeš ostati u ljubavnoj vezi s osobom koju ne voliš ili koju mrziš jer će te takva veza dugoročno oslabiti i iscrpiti. Slično je i s poslom. Kratkoročno, ukoliko je nužno potrebno da preživiš ili prehraniš obitelj, možeš prihvatiti posao koji ne voliš da bi pomogao onima koje voliš, međutim, dugoročno ta „veza“ s takvim poslom neće ti donijeti zadovoljstvo i ispunjenje na duge staze. Kao što kaže izreka „kada počneš raditi ono što voliš, više nikada nećeš morati ići na posao“. Drugim riječima, to postane zadovoljstvo i zabava, nešto što je sastavni dio tebe samog.
Na koji način započinješ svoj radni dan i kako on izgleda?
Nažalost, nema pravila iako bih osobno volio da ih ima ?. Često se poslovni ljudi pred javnošću pokušavaju prezentirati kao uspješni i vrlo sretni. To u većini slučajeva nije istinska slika njihovog života. Moramo biti svjesni da je za svaki rezultat potreban određeni napor i odricanje, a to može rezultirati određenom količinom stresa i tjeskobe u nekim situacijama. Pogotovo kada radiš s velikim brojem ljudi. Ne kaže se uzalud da je rad s ljudima najteži rad.
Zapravo osjećam se isto kao i u srednjoj školi kad smo se i upoznali. Samo sam radio ono što najviše volim raditi a uspjeh je došao neplanirano, sam po sebi.
Radni dan poduzetnika traje 24 sata. Budiš se s tim, spavaš s tim i ustaješ s tim. Radiš sve što je potrebno i kad god je potrebno da svoj cilj i viziju održiš u fokusu. Najvažnije je da u svakom trenutku svog radnog dana zadržiš tu odlučnost i fokusiranost na cilj.
Penjući se na ljestvici uspjeha, ostao si autentičan. Kako se odupireš iskušenjima ega i što ti u tome najviše pomaže?
Ponekad me određene osobe znaju pohvaliti i istaknuti moj uspjeh. Ja se zapravo osjećam kao da nisam ništa posebno napravio. Zapravo osjećam se isto kao i u srednjoj školi kad smo se i upoznali ?. Samo sam radio ono što najviše volim raditi a uspjeh je došao neplanirano, sam po sebi. Kao da se nametnuo. Izuzetno mi je drago da mogu raditi i zarađivati za život od posla koji volim i na tome sam neizmjerno zahvalan. Međutim, smatram da je istinski uspjeh izgraditi vlastiti karakter nabolje, voljeti sebe više i sva druga bića oko sebe, a tu je za mene još dalek put do uspjeha. Često mi se po glavi mota jedna Budhina izreka koju sam davno pročitao a na neki način je vodilja u mom životu: „Kada netko u borbi pobijedi tisuću puta po tisuću ljudi a drugi pobijedi sam sebe – taj drugi je nenadmašiv pobjednik.“
Danas, nakon 180 polaznika godišnje vaše akademije i 25 predavača – osjećaš li da je vrijeme za nove poduhvate?
Zaista, do sada smo obrazovali preko tisuću polaznika, opremili školu najskupljom i najmodernijom opremom, doveli na MPA najpoznatije svjetske audio-inženjere i producente koji su radili s glazbenicima kao što su U2, Nirvana, Metallica, Adele, RHCP, Michael Jackson, itd…
Osoba sam koja ne miruje i uvijek imam nove ideje i planove. Međutim, u ovoj fazi života planiram se više posvetiti ranije navedenom citatu i pokušat ću postati „nenadmašiv pobjednik“ i truditi se, uz posao, više posvetiti svojoj obitelji, zdravijem načinu života, prirodi, planinarenju i radu na sebi. Veselim se novim idejama i ciljevima, vizijama i izazovima. U svakoj novoj poslovnoj avanturi odustajanje nikad nije opcija a odlučnost i upornost su ključ koji otvara vrata uspjeha.
Show Comments (0)