Marina Orsag u ulozi profesorice hrvatskog jezika u školi EPOHA

Marina Orsag u ulozi profesorice hrvatskog jezika u školi EPOHA

Učenici prvog razreda uživali su u Marininoj životnoj priči. Kako je postala stand-up komičarka i koje je sve prepreke morala prijeći da bi uspjela

Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha

Škola EPOHA ugostila je komičarku Marinu Orsag koja je u sklopu projekta “Autobiografije u nastavi” održala najduhovitiji sat hrvatskog jezika. Dok ju drugi opisuju kao osobu uvijek spremnu pomoći drugima, nepopravljivu romantičarku i vječnog Petra Pana, mi kažemo kako je Marina uz sve to još i izvrstan predavač. Nismo mogli odoljeti a da joj ne postavimo nekoliko pitanja o njezinom školovanju i o tome kako se nosila s tinejdžerskim godinama.

U životu si dosad imala više od tri tisuće i petsto nastupa i voditeljskih angažmana prilikom različitih događanja, na različitim mjestima. Ubraja li se ovdje i predavanje u školi ili će ti ovo u Epohi biti prvi put?

Najprije vam želim zahvaliti na pozivu na ovakvo ispunjavajuće iskustvo poput predavanja u vašoj školi. U Epohi ipak nije bilo prvi put, imala sam priliku održati predavanje o stand-up komediji i povijesti stand-up komedije u Hrvatskoj i u srednjoj školi Vladimira Preloga. Također sam u nekoliko navrata vodila i radionice stand-up komedije u kazneno-popravnom domu Turopolje.

“Autobiografije u nastavi” novi je projekt privatne jezične gimnazije EPOHA kojem je cilj djeci dati znanje iz osobnog iskustva. Da je takvo što postojalo za vrijeme tvog školovanja, čije bi predavanje voljela poslušati?

Nažalost, tako nešto nije postojalo u vrijeme mojeg školovanja. Postojale su autobiografije, naravno, ali svakako ne u ovakvom obliku uživo. Da se mogu vratiti unatrag, ali ne u svoje vrijeme školovanja, nego još i prije, definitivno bih voljela čuti predavanja i autobiografije Nikole Tesle, Marije Jurić Zagorke i Leonarda da Vincija.

Kada se prisjetiš svog pohađanja srednje škole, što pamtiš kao najbolje, a što možda kao najneugodnije iskustvo tijekom školovanja?

Uh, teško je sada prizvati jedno najbolje i jedno najgore iskustvo. Ima ih više dobrih i više loših, ali nemam neko najgore ili najbolje. Jedno od lošijih je definitivno nemilosrdno dječje zafrkavanje koje zna biti jako otrovno. Od boljih sva putovanja i natjecanje iz matematike u petom razredu na kojem sam došla do vrlo visokog mjesta u Jugoslaviji. Što se samih profesora tiče, bilo je i dobrih i loših, ali niti jedan koji je baš nekako duboko utjecao na moj život. Sve dok nisam upoznala Slavicu Knežević i počela pohađati radionice iz stand-up komedije.

Koji ti je bio omiljeni predmet i zašto?

Matematika, kemija i engleski jezik i to zato jer su mi svi išli super, a vjerojatno su mi išli super jer sam ih voljela. Engleski zato jer od četvrte godine s rođacima koji ne znaju hrvatski pričam na engleskom i jer je najlakši jezik za izražavanje. Kemija jer sam obožavala sve te spojeve i eksperimente, a matematika jer mi je doslovno bila u malom prstu. Nekad sam znala subotom navečer rješavati zbirku iz matematike umjesto da idem van. Znam, totalno štreberski za srednju školu, ali me veselilo. Zato sam iz hrvatskog išla na popravni u četvrtom srednje i baš zanimljivo da ste me pozvali da predajem baš na satu hrvatskog 🙂

Jesi li tijekom školovanja redovno nasmijavala svoje vršnjake? Je li te možda neko iskustvo ili nečiji utjecaj nagnao da se kasnije počneš baviti stand-up komedijom?

Svakako, s tim da sam ih više nasmijavala u srednjoj, nego u osnovnoj školi. Kada bismo imali prazan sat, ja bih nekad izašla pred ploču i zafrkavali bismo se. Cijeli život radim nešto vezano za izvođačku umjetnost. No, tek kad sam se tijekom boravka u SAD-u upoznala sa stand-up komedijom, znala sam da je to ono što želim raditi. Potaknula me jedna od mojih najboljih prijateljica koja me jako dobro poznaje. Kad je vidjela plakat za stand-up radionice, rekla je – ili ideš ili više ne razgovaramo!

Može li stand-up komedija postati izborni predmet u školi i može li se uopće stand-up komedija naučiti? Ili jednostavno moraš biti prirodan talent?

Stand-up komedija definitivno nije nešto što se može naučiti i treba imati u sebi dozu talenta i ludosti da bi se time bavio. Nije dovoljno ako neprestano ne radiš na sebi. Ne znam može li postojati kao predmet, jer radionica se sastoji od samo dva sata teorije. Ostatak je savjetodavni dio gdje te netko mentorira i vodi tek kada počneš imati nastupe. Možda bi i mogao biti, ali više kroz praktični dio nego teorijski.

Što bi poručila današnjim srednjoškolcima?

Da se opuste, da ne dopuste da okolina i društvo imaju ogroman pritisak na njih. Da budu puno humaniji u pristupu prema vršnjacima koji nemaju sve što oni imaju. Da pokušaju zapamtiti da nije bitno tko su, što su, koje su nacionalnosti, boje kože, vjeroispovijesti, seksualne orijentacije i slično. Jedino je bitno da su dobri ljudi.

Tags:

  • Show Comments (1)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Ads