Književne nagrade kažu naši sugovornici ne utječu na čitanost, ali utječu na vidljivost romana i autora. U Hrvatskoj razlikujemo tri nagrade koje ocjenjuju vrijednost romana: Tportalova, VBZ-ova i nedavno ustanovljena nagrada FRIC.
Tportalova književna nagrada: vidljivost i važnost hrvatskog romana
Desetu književnu nagradu tportala dobio je „Ciganin, ali najljepši“ Kristiana Novaka, koji proteklih mjeseci puni medijske priče, književne susrete i izloge knjižara. „Črna mati zemla“, također nagrađena, u režiji Dore Ruždjak Podolski dobila je svoje mjesto na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih. Znače li dakle, književne nagrade popularnost i uspješnost autora i njegovih djela, kao i koji je zapravo njihov cilj i doprinos za hrvatsku književnu scenu, pitali smo književnika i pjesnika te predsjednika žirija desete književne nagrade tportala Miroslava Mićanovića.
Cilj Tportalove književne nagrade
Cilj tportalove književne nagrade je dodijeliti ju najboljem romanu pisanom na hrvatskom jeziku i objavljenom kod domaćeg izdavača, a kako kaže Mićanović, cilj je i izgraditi nagradu koja će biti važna u hrvatskom kulturnom, društvenom prostoru. Dodaje kako se u jednostavnosti takvog cilja skrivaju mnoge nepoznanice i pitanja; uvjeti i okolnosti pisanja i objavljivanja, status autora, kao i što je danas roman i na osnovi čega ga vrednujemo. „Nije nevažno tko su članovi žirija, što ih generacijski, poetički obilježava, a da ne navodim sve ono drugo što određuje namjere i učinke književnog teksta, romana,“ kaže. Kao faktor razlikovanja od ostalih književnih nagrada, Mićanović kod tportalove nagrade ističe: „Nagrada za najbolji roman razlikuje se već po tome jer je upućena na hrvatski roman, različite uvjete i okolnosti njegova čitanja, objavljivanja i prisutnosti u prostoru koji je odavna izgubio nužne, elementarne uvjete i infrastrukturu: čitalačku, književno-kritičku, izdavačku i distribucijsku. Živimo u prostoru izgubljenih veza, nerijetko muzejskom i mrtvom, a upravo su hrvatska književnost i njezini autori, pojedini izdavači – propulzivna i kreativna živa zona.“
Na natječaj se prijavljuju i mladi i stari autori, i poznati i nepoznati. „Baš kakva je i hrvatska književnost i njezini protagonisti: različiti, u dijalogu i izvan njega, bijesni i mudri, kreativni i doučeni, poticajni i važni. Što sve skupa nije malo, naprotiv.
Utječu li nagrade na čitanost?
Mićanović smatra da sve nagrade u Hrvatskoj, nažalost, utječu daleko manje na uspješnost i popularnost djela koja se nagrađuju jer „ne mogu nadoknaditi nepostojanje knjižara, odustajanje od sustavnog stvaranja publike, što je sada, ipak, na pomolu, od nemogućnosti da se provede reforma obrazovanja itd, itd, itd…“ Kad govorimo o kriterijima dodjele nagrade, Mićanović kaže kako su članovi tportalovog žirija manje od romana tražili, a više se dogovarali što od njega dobivamo i što s njim možemo. U tom kontekstu, ponovio je nekoliko rečenica s ovogodišnje dodjele: „Vjerujemo da je rad žirija, njegovo strasno čitanje i zagovaranje različitih poetika (…) barem u određenoj mjeri pridonio i prisutnosti hrvatskog romana, njegovoj vidljivosti i važnosti za književnost, čitateljsku zajednicu i kulturu, da je ukazao na strah od nestanka temeljnih institucija neophodnih za njegov opstanak: od čitatelja do izdavača, od kritike do knjižara. I daleko više od toga.“ Na natječaj se prijavljuju i mladi i stari autori, i poznati i nepoznati. „Baš kakva je i hrvatska književnost i njezini protagonisti: različiti, u dijalogu i izvan njega, bijesni i mudri, kreativni i doučeni, poticajni i važni. Što sve skupa nije malo, naprotiv,“ kaže Mićanović.
V.B.Z.-ova književna nagrada: anonimnost jamči ravnopravnost
V.B.Z.-ova nagrada za najbolji neobjavljeni roman godine dosad je dodijeljena trinaest puta, a glavni urednik V.B.Z.-a Drago Glamuzina kao bitnu razliku od ostalih književnih nagrada navodi anonimnost natječaja, čime se želi osigurati da se nagrada dodijeli kvalitetnom djelu, a ne određenom poznatom autoru. „Nagrada se dodjeljuje za neobjavljeni rukopis (sve ostale važne nagrade dodjeljuju se za objavljene rukopise), tekstovi se šalju pod šifrom, a na natječaj se mogu javiti svi pisci koji pišu na štokavskim jezicima, od skulpture, novčanog iznosa od 100.000 kuna brutto i tiskanja pobjedničkog romana“, rekao je Glamuzina i dodao kako ta nagrada uvijek izaziva veliki interes medija, kritičara i čitatelja, „što pokazuje da ispunjava svoj temeljni cilj – promoviranje dobre literature, poticanje čitanja i razgovora o knjizi”.
Vidljivost romana i autora
„V.B.Z.-ova nagrada sigurno utječe na vidljivost romana i autora. Nije samo riječ o velikom broju tekstova o romanu, nego i velikom interesu za nagrađeni roman čitatelja, književnih prevoditelja, redatelja“, rekao je Glamuzina što je potkrijepio pričamao nedavnoj premijeri predstave u zadarskom HNK, nastale po romanu Specijalna potreba Lade Vukić, koji je lani podijelio nagradu te o završenom scenariju za film po romanu “Brdo” Ivice Prtenjače. Dodao je kako njihovi podaci govore da nagrada podiže prodaju koja je, kako kaže, inače, kad je riječ o hrvatskim autorima, uglavnom vrlo slaba.
Svake godine na natječaj im stigne više od 100 romana, a prijavljuju se i iskusni, afirmirani i neafirmirani, mladi pisci. „Mislimo da je odaziv tako masovan upravo zbog anonimnosti, koji svima jamči ravnopravnost, kao i činjenica da su nagradu znali dobivati i posve nepoznati pisci, kojima je upravo ova nagrada pomogla da se afirmiraju na hrvatskoj književnoj sceni.
Tako su, na primjer, prošle godine nagradu podijelili Ivica Ivanišević, dobro im poznat autor niza romana, i na književnoj odnosno pisci iz Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. Dakle, druga je bitna karakteristika ove nagrade to da je ona, uz nagradu Mirka Kovača, jedina regionalna književna nagrada koja se dodjeljuje u Hrvatskoj. Treće, to je najviša novčana nagrada u Hrvatskoj: ona se sastoji sceni dotad potpuno nepoznata Lada Vukić,“ zaključuje Glamuzina.
V.B.Z.-ova nagrada sigurno utječe na vidljivost romana i autora. Nije samo riječ o velikom broju tekstova o romanu, nego i velikom interesu za nagrađeni roman čitatelja, književnih prevoditelja, redatelja.
Književna nagrada Fric cijenit će aktualnost: djela, ne autori
Dok tportal broj deset, a V.B.Z. trinaest dodijeljenih nagrada, nedavno se na sceni pojavila i nova književna nagrada nazvana po nadimku Miroslava Krleže – Fric. Puštena je u javnost ljetos na Krležinu Gvozdu, a tad je o Fricu pričao i urednik Kruno Lokotar, kojeg smo zamolili da i nama predstavi novi ful kulturni brend.
„Nagrada Fric pokušat će stvoriti brend koji bi značio bitno pojačanu prodaju knjige i dati autoru na prestižu,“ rekao je Lokotar i dodao: „Jedina obuhvaća područje fikcijske proze, to je opseg bivše Nagrade Jutarnjeg lista, a za razliku od ostalih nagrada žiri čine publicist, umjetnica, znanstvenik i samo jedna osoba izravno povezana s književnošću. To je minimalizirana receptura nagrade Booker. Bit će inovacija i oko skulpturalnog dijela nagrade, ali to je još tajna.“
Za nagradu Fric kandidiraju se premijerno objavljene neprevedene knjige u Hrvatskoj (dakle i srpskih, mbosansko-hercegovačkih i crnogorskih autora), u zadanom razdoblju, ukoliko su u UDK sistemu dobile oznaku – 3, modnosno romani, zbirke priča i novela. „Nagrada će pokušati cijeniti aktualnost teksta, shvaćenu na najširi mogući način. Autori i autorice nagradu ne zanimaju, samo njihova djela“, rekao je.
Utjecaj nagrade na popularnost
Na pitanje o utjecaju nagrade na popularnost i uspješnost djela, Lokotar je prokomentirao: „Na žalost, neke nagrade koje su prije baštinile ugled, učinile su sve da se po tom pitanju samorazbaštine. U moru nagrada, neke pridonose vidljivosti autora, neke, kao Nagrada Ivan Goran Kovačić ugledu autora, a velika većina ih je tu bezveze, da se podijeli nekome po nekakvim prijateljsko-političkim linijama ili cehovskim natezanjima i podmetanjima. Takve nagrade štete književnosti, jer neinformirani kupac na temelju toga što je čuo da je knjiga dobila nagradu posegne za njom, onda se duboko razočara, pomisli, bože blagi, ako je ovo nagrađena knjiga, kakav li nam je tek ostatak književnosti, i prezre domaću književnost”.
Interes za nagrađeni roman čitatelja
Najutjecajnijom mu se trenutno čini tporta- V.B.Z.-ova nagrada sigurno utječe na vidljivost romana i
autora. Nije samo riječ o velikom broju tekstova o romanu, nego i velikom interesu za nagrađeni roman čitatelja, mknjiževnih prevoditelja, redatelja. lova nagrada za roman godine. „S tim što je mto nagrada za roman, pa joj je i komercijalni domet veći, jer roman je najčitaniji žanr. To je korporativna nagrada pa je oslobođena klanovskih nadmudrivanja“, rekao je. Kako kaže, nije književna vrijednost baš tako neegzaktna, „koliko se mistificira ne bi li se njome manipuliralo”. Smatra kako bi bilo mudro da se nagrade atribuiraju, pa da dobitak svake s visokom atribucijom znači da mse autoru automatski otkupljuje povećani broj naslova. „Zbrka se provodi i na drugim razinama. Recimo, roman Olje Savičević Ivančević “Pjevač u noći” je dobio laude, prevodi se na njemački, talijanski, engleski i slovenski, za sada, ali to sve skupa ništa ne znači Komisiji koja je u 2016. našla čak 30 objavljenih boljih djela, pa Pjevač nije dobio potporu za izvrsnost!“, komentirao je Lokotar.