Razgovarali smo sa Željkom Maras, direktoricom i poduzetnicom koja konceptualno stoji iza brenda Jedem doma. Željka je s nama otvoreno progovorila o svojoj poslovnoj viziji, izazovima s kojima se susreće kao poduzetnica u industriji hrane i pružanja usluga, ali i mindsetu koji joj pomaže uspješno graditi i razvijati vlastiti biznis.
Pripremila: Stella Ćaleta
Foto: Ana Mihalić, Rajna Raguž
Saznali smo zašto je lako za neuspjeh kriviti druge, a teško preuzeti odgovornost za uspjeh, te ponešto o poslovnim odlukama koje mogu unaprijediti život cijele zajednice.
NOVI SPIN NA STARU IDEJU
Što je Jedem doma? Ukratko – inovativan servis koji je domaćem tržištu ponudio jednu sasvim novu uslugu namijenjenu svima koji vole domaću kuhinju, ali nemaju vremena ili volje kuhati sami. Jedem doma zapošljava kuharice i kuhare koji najprije odlaze u nabavu na Dolac, ovisno o preferencija- ma klijenta i prethodnom dogovoru biraju namirnice, a potom jelo spravljaju upravo u domu klijenta.
Prilagodljivi su pa tako za vas mogu kuhati svaki dan, povremeno ili samo za svečane prigode i slavlja. „Vođenje domaćinstva i kuhanje dugo se smatralo zastarjelim interesom za neambiciozne žene“, navodi Željka, te ističe kako je njena ideja da se ono ponovo učini zanimljivim.
Svaki biznis ili projekt zasigurno će naići na bezbroj prepreka, no ključan je mindset s kojim ulazimo u igru.
Upravo na tu ideju reanimacije interesa za kuhanje asocira nas i vizualni identitet brenda Jedem doma. Željkina zamisao jest da nas bordo, bež i tirkizne retro-boje vizuala vrate u pedesete i šezdesete, kada je hrana bila isključivo domaća. Pa iako nas od tada i ne dijeli previše vremena, ne živimo ni približno u istom svijetu iz kojeg nam mašu nasmiješene pin-up djevojke iz američkih reklama (a jedna takva poslužila je i kao inspiracija dizajnerici Matei Katić Topić prilikom kreiranja vizuala za Jedem doma).
Stil života posve je drugačiji, a mladi, ambiciozni ljudi sve češće žongliraju brojnim poslovnim, privatnim i obiteljskim obvezama. Zbog toga se sve češće okreću brzoj i nezdravoj prehrani kako bi uštedjeli na vremenu. Željka je prepoznala upravo tu potrebu za zdravom, domaćom hranom koju imaju prezaposleni ljudi te se tako rodila ideja za Jedem doma.
PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI
Sada je poduzetnica kojoj je hrana u fokusu, ali Željka je svoje dvadesete provela kao novinarka, a potom se u tridesetima bavila marketingom. „Danas ljudi tijekom svoje cjeloživotne karijere izmijene i po četiri-pet različitih industrija.“, ističe.
Sve smo više u mogućnosti pronaći zaposlenje koje će najbolje odgovarati našim interesima i sposobnostima, bez da smo vezani za jednu branšu. Ili si možemo, kao Željka, sami stvoriti zaposlenje i baciti se u poduzetništvo – koje ipak dolazi sa svojim izazovima, o kojima Željka spremno progovara.
Jedem doma zapošljava kuharice i kuhare koji najprije odlaze u nabavu na Dolac, ovisno o preferencijama klijenta i prethodnom dogovoru biraju namirnice, a potom jelo spravljaju upravo u domu klijenta.
Osnovni i najveći izazov jest, kako navodi Željka, ogromna odgovornost koju donosi poduzetništvo. Svojim poslovnim odlukama svaki mjesec mora priskrbiti dovoljno novca za isplatu plaća radnicima, pri tome znajući kako o tome ovisi egzistencija nekoliko obitelji.
„Koliko god kao zaposlenik neke kompanije bili visoko pozicionirani i imali veliku menadžersku odgovornost, vi ste lišeni te bazične poduzetničke odgovornosti.“, ističe. No, industrija prehrane i pružanja usluga dolazi i sa svojim specifičnim izazovima. Kašnjenje naplata usluga, otkazivanje dogovorenih termina u posljednji trenutak te nestalnost poslovnih angažmana samo su neki od njih.
A kako se Željka suočava s ovim izazovima? „Ključni sastojci za prevladavanje tih prepreka jesu upornost i vjera. Vjera u projekt, ali i u viši smisao toga što radite.“, navodi.
TKO JE KRIV ZA NEUSPJEH?
Svaki biznis ili projekt zasigurno će naići na bezbroj prepreka, no ključan je mindset s kojim ulazimo u igru. Pronalaziti razloge zašto ne možemo i kriviti druge da nas onemo- gućavaju linija je manjeg otpora – ali „taking the road less traveled“ zahtijeva da preuzmemo odgovornost i zasučemo rukave.
Njihovu vrijednost prepoznala je i javnost – u tri godine angažiralo ih je preko 130 klijenata.
„Jedina istinska prepreka u poslovnom pothvatu nalazi se u nama samima, u našim glavama, našim uvjerenjima. Sve praktične prepreke koje nam se po putu pojavljuju samo su odraz tog našeg unutarnjeg konflikta, nesrazmjera između naših potencijala koji mogu pomicati planine i ograničenja koja smo sami sebi nametnuli ili smo ih kroz život upili iz svoje okoline. I svaki put kad na nečemu ozbiljnom zapnem, znam – imam posla sama sa sobom.“, ističe Željka.
Mogli biste se ne složiti i sjetiti se, recimo, pitanja brojnih propisa, spore birokracije ili visokih poreza koji su metaforički uteg za poduzetništvo lijepe naše. „Naravno, država bi mogla olakšati poduzetnicima posao boljim poreznim rješenjima i smanjenjem birokracije“, navodi Željka, „ali iskreno, ne vjerujem da je ijednog uistinu uspješnog poduzetnika, a njih u Hrvatskoj itekako ima, isključivo država onemogućila da uspije.
Stvari se dramatično mijenjaju kad se riješimo uvjerenja da nam je netko za nešto kriv ili da nam netko nešto duguje.“ Tako Željka ističe onu realnost koju zna svatko tko želi biti uspješan u onome što radi: preuzimanje odgovornosti za vlastiti uspjeh jedini je put do njega.
SADRŽAJ PRIJE FORME
Kuhati za nekoga zapravo je intiman, topao čin. Spremamo romantične večere za partnere kada smo zaljubljeni, pripremamo obiteljske ručkove za cijelu obitelj kako bismo se zbližili. Kuhati u domu klijenta znači ući u njegovu intimu, u njegov prostor – što zahtijeva posebnu vrstu ljubaznosti, topline i diskrecije.
Željka ističe kako je prilikom zapošljavanja kuharica i kuhara, uz njihovu ljubav prema hrani i spremnosti za usavršavanje, ključan bio njihov karakter – da su pouzdani, nenametljivi, ljubazni, blagi, te da znaju kako uspostaviti dobar odnos s klijentom.
Jedina istinska prepreka u poslovnom pothvatu nalazi se u nama samima, u našim glavama, našim uvjerenjima.
Ono što nije bilo bitno jest da posjeduju formalnu kuharsku kvalifikaciju. „Uvijek mi je bitniji sadržaj od forme. Divno je kad netko sjajno kuha i pritom ima kuharsku diplomu, ali smatram da za posao koji mi radimo i rezultat koji želimo postići, formalna kvalifikacija nije bitna. To uostalom dokazuju i neki vrhunski chefovi, neki od njih ovjenčani i Michelinovim zvjedicama, koji su po svom obrazovanju ekonomisti, strojari, IT-ovci.“, ističe Željka.
Kuhati za nekoga zapravo je intiman, topao čin.
Time su vrstan primjer izvrsnosti do koje se dolazi kroz strast i želju za učenjem – nešto za što nije potreban certifikat. „Baš zbog toga što nam pri izboru zaposlenika nikad nije bio presudan spol, formalna edukacija, pa čak ni prijašnje poslovno iskustvo, nego samo strast za kuhanjem i želja za učenjem, omogućujemo da svoje mjesto na tržištu rada nađu i osobe koje su dugo bez posla, nemaju neku poželjnu kvalifikaciju ili su pri kraju radnog vijeka.“, navodi Željka.
Hvale vrijedna praksa i pokazatelj kako se jednostavnim poslovnim odlukama može unaprijediti život čitave zajednice, bez štete po vlastiti profit.
Njihovu vrijednost prepoznala je i javnost – u tri godine angažiralo ih je preko 130 klijenata. Ipak, Željka je svjesna kako njihov koncept nije za svakoga, stoga uskoro pripremaju i nešto novo – jela iz kuhinje Jedem doma, dostavljena na vašu adresu. Stoga, stay tuned.
Show Comments (0)