Pogledajmo okolo, pogledajmo gore i dolje. Osluškujmo svi zajedno. Zemlja je naš dom, naš životni prostor. Proučimo naš prostor, poštujmo i štitimo – svi zajedno. Jasenka Cvitanić profesorica je geografije u jezičnoj gimnaziji EPOHA koja radi prema državnom programu uz waldorfsku metodologiju.
Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha
Jasenka Cvitanić diplomirala je geografiju pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i pedagoško – psihološko obrazovanje pri Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Ima osam godina radnog iskustva u tvrtki Karzen i Karzen d.o.o. gdje je radila kao savjetnica, edukatorica i voditeljica općih poslova. Stekla je znanje u pripremi i provedbi projekata financiranih iz EU fondova, te pripremi i ažuriranju Operativnih programa.
Planirala je, organizirala i bila edukatorica na brojnim radionicama za državne firme, privatne korporacije i udruge. Razvila je edukaciju ”Od ideje do koncepta” koja objašnjava postupke izrade predloška za prijavu na natječaj. Koordinirala je i nadograđivala online program ”E–mentorship for EU funds”.
Koliko dugo radite kao profesorica i otkud poriv da se želite baviti obrazovanjem srednjoškolaca?
Želja za radom s djecom postoji još od završetka fakulteta, ali me je život privremeno odnio u skroz druge vode. Valjda mi je trebalo da sazrem kao osoba i da mi se iskristalizira što stvarno želim u životu. Slobodnijih misli i djelovanja, zatvorila sam jedno životno poglavlje i prošle godine odlučila krenuti u ovu avanturu. I da, želim raditi u obrazovanju i to upravo na ovakav način koji Epoha pruža.
Je li uloga profesora ujedno i odgojna? Treba li odvajati te dvije stavke ili jedno bez drugog ipak ne ide?
Obrazovanje i odgoj treba svakako integrirati. Mislim da jedno bez drugog ne ide ako želimo da nam iz škole jednog dana izađu kompletni ljudi. Osim što s učenicima dijelimo znanje, svojim primjerom im dajemo i način života i ponašanje. S obzirom na to da su učenici i spužvice i promatrači i kritičari, treba promišljati na koji način doprijeti do njihove glave i srca.
Imate li iskustvo rada u državnim školama? Što mislite koje su glavne razlike rada u privatnom obrazovanju u odnosu na državno?
Imam to iskustvo i baš sam jako zahvalna na tome što mogu usporediti ta dva sistema. Sloboda djelovanja i provođenja nastave prema vlastitim zamislima, veliki je plus u privatnoj školi. Osim toga, individualiziran pristup svakom učeniku, a time i veća povezanost s roditeljima, daje posebnu čar ovakvom obrazovanju.
Koje su 3 najvažnije stvari koje biste istaknuli kao prednosti rada u Epohi?
Kolektiv koji je jako podržavajući, sloboda u izvođenju nastave, waldorfski pristup i drugačiji odnos s učenicima i roditeljima.
Kako je raditi samo s troje djece u razredu i koji su Vam bili najveći izazovi u Epohi do sada?
Bilo je jako izazovno na početku i meni, a vjerujem i učenicima. Ovdje su djeca pod ”povećalom”. Nije to lako jer svi mi imamo i bolje i lošije dane. Sjećam se sebe u toj dobi. Kad mi se nije baš dalo biti prisutna na nastavi, jednostavno se povučem i izgubim među njih trideset. Ovdje nastavnik sve vidi i sve osjeti.
Isto tako i učenici. Treba i njima dati momente tijekom sata da se ispušu i jednostavno budu djeca. A i nama odraslima to je potrebno. Tako se stvara jedan poseban odnos. Upoznajemo se na više razina i to može donijeti samo prednosti u našem zajedničkom daljnjem radu i životu.
Koliko je waldorfska pedagogija uopće važna u obrazovanju i zašto?
Samim tim što učenici prvih razreda osnovne škole nemaju klasične klupe nego pokretnu učionicu, možemo vidjeti na kojim se sve razinama promišljalo o djetetu. Rukovanje na početku dana posebno je lijepa gesta kad učitelj može vidjeti i osjetiti kako je to dijete danas.
Veliki je naglasak na učenje u pokretu. Isto tako, naglašena je važnost rada rukama. Samim tim se djetetu pruža uravnoteženiji mentalni, fizički i emocionalni razvoj. Waldorfska pedagogija omogućava učeniku da bude sretno, samostalno i slobodno dijete i da takvo dijete zadrži u sebi.
Što biste poručili roditeljima budućih srednjoškolaca – zašto odabrati Epohu?
Budućim srednjoškolcima i njihovim roditeljima bih poručila da nam se pridruže jer ćemo sigurno i mi i oni znati kako je njihovo dijete, što ono želi i na koji način. Da vide da nastava može biti jako ležerna, bez stresa i da se pri tome puno toga može naučiti, da smijeh liječi i da je zarazan. Škola ima i ogromno dvorište. Svoj voćnjak, a na vrtlarstvu djeca sade i povrće. Na dvorištu se često i uči.
Show Comments (0)