Izazov promjena

Izazov promjena

Promjena je uvijek stresor, makar bila željena i pozitivna. Što nam govori naša reakcija na izazov promjene i kako si možemo olakšati mjesece koji će uslijediti?

Pripremila: Stella Ćaleta

Foto: Aromavita – Institut za Aromaterapiju, Shutterstock

Promjena je uvijek stresor, makar bila željena i pozitivna. Dobili ste novi posao koji ste dugo željeli? Promaknuti ste? Krećete u novi projekt? Pripremate vjenčanje? Čekate prinovu? Nakon što se početno oduševljenje raspline, budite sigurni da ćete osjećati posljedice stresa.

Stvar je u načinu na koji konceptualiziramo stvarnost. Sve što postoji, naš um svrstava u dvije široke, maglovite kategorije – ono poznato i ono nepoznato. Sve što nam je nepoznato, um će označiti kao prijetnju određenog stupnja jer ima potencijal narušiti ravnotežu koju smo mukotrpno nastojali postići. Ravnoteža znači sigurnost, a bez nje ne možemo živjeti i stvarati.

U korijenu cijele ove teme nalazi se strah. A svima savjetujem da se prema strahu ponašaju kao prema boli – suočite se s njim i nestat će.

Što nas čeka?

Sa stresorima se možemo nositi sasvim zadovoljavajuće ako spadaju u kategoriju poznatog, što će reći – ako su očekivani. Puno teže nam pada neočekivana promjena. U nošenju s anksioznošću ispit padamo ako ne možemo procijeniti što nas čeka. Drugim riječima, subjektivna procjena neizvjesnosti predviđa dinamiku fiziološke reakcije na stres.

Uzevši u obzir naš ples na liniji nepoznatog i poznatog, posljedice pandemije su razumljive. Neizvjesnost je bila (još uvijek jest?) naša stvarnost, a rezultat je bila kolektivna anksioznost koja se prelila na tržište rada. Stresor je to koji od nas zahtijeva prilagodbu koja je nekima pala teže nego drugima.

O tome što nam govori naša reakcija na izazov promjene i kako si možemo olakšati mjesece koji će uslijediti, razgovarali smo sa Zrinkom Jezdić, integrativnom aromaterapeutkinjom, koja u svojoj svakodnevnoj praksi na holistički način pomaže klijentima upravljati neizvjesnošću.

Sve što postoji, naš um svrstava u dvije široke, maglovite kategorije – ono poznato i ono nepoznato.

Ples na liniji poznatog i nepoznatog

Kao integrativna aromaterapeutkinja koja ima iskustvo terapeutskog rada s klijentima, s kakvim ste se sve reakcijama na izazov promjene susreli?

Paradoksalno je što velika većina ljudi stereotipno govori o potrebi promjena, no sami ih uglavnom ne stvaraju. Kad se dogode kao utjecaj vanjskih ili viših okolnosti, reakcije su uglavnom: odbijanje, negacija, strah, psihička paraliza ili blokada koja se može manifestirati na svim razinama. Kroz razgovore s ljudima uvidjela sam da su u korijenu straha sljedeće karakterne ili konceptualne blokade:

  • ne želim napustiti svoju zonu komfora, jer ovako mi je dobro;
  • ne želim se naprezati i gubiti vrijeme sa stvarima koje me ne interesiraju;
  • nisam dovoljno kompetentan za izazov promjene, ne snalazim se ni intelektualno ni socijalno;
  • “ja” odlučujem o promjenama i “ja” ću odrediti kada će se one zbivati i kako;
  • bojim se da ću sve izgubiti i neću više moći “uhvatiti” svoj život.
Izazov promjene
Zrinka Jezdić, dipl. med.techn., clin.aromath., Aromavita – Institut za Aromaterapiju

Kada su okolnosti neumoljive ili kada se od osobe traži razvoj uvjetovan egzistencijom ili statusom, osobe tek tada prihvate izazov promjena.

Također je paradoksalno što velika većina, kada napravi promjene, izjavljuje da su uglavnom zadovoljni i uviđaju na koje načine ih je ta promjena oplemenila ili promijenila.

Kako tumačite teškoću prilagodbe na izvanredne okolnosti (kao što je kriza kroz koju prolazimo), zašto nekima pada teže nego drugima?

Teškoća prilagodbe ovisi o nizu faktora kao što su: dob osobe, odgoj, karakter osobe, kultura i običaji, nedovoljno obrazovanje, sustav uvjerenja ili vjerovanja. Svaka prilagodba kojoj na putu stoji jedan od navedenih razloga, bit će teška i bolna.

Ljudi nikako ne vole pustiti staro i krenuti u novo sami od sebe, a svaka vanjska “prisila” izaziva bunt, revolt i opoziciju.

U korijenu cijele ove teme nalazi se strah. A svima savjetujem da se prema strahu ponašaju kao prema boli – suočite se s njim i nestat će.

Iskrenost i jasnoća komunikacije

Što mogu učiniti poslodavci koji žele pomoći zaposlenicima u izazovu promjene na nove okolnosti? Koliko je važno razumijevanje, pružanje podrške…?

Poslodavac prije svega treba biti iskren i jasan u komunikaciji dane situacije, treba obrazložiti svoj plan i dati mogućnost odabira zaposleniku želi  li ili ne slijediti promjene. Razumijevanje i pružanje podrške već  je dano samim time što je osobi dana mogućnost izbora. Ili, razumijevanje i podrška mogu ići do granice gdje nije ugrožen interes ili prosperitet tvrtke.

Neizvjesnost tržišta i ekonomije činjenica je s kojom se tvrtke moraju nositi. Što mogu napraviti poslodavci, a što zaposlenici kako bi lakše prebrodili period koji nam slijedi?

Poslodavcima je dužnost i obveza prilagoditi se novonastalim situacijama. Tako da nisu samo zaposlenici pod pritiskom promjena. Poslodavac je svjestan da mora donijeti odluke, vjerojatno ne znajući kuda će ga odvesti ali mora preuzeti rizik, ima duplu odgovornost (za zaposlenike i sebe) i to je veliki pritisak tj. stres.  Zaposlenik je zabrinut za svoju egzistenciju i ne zna “što slijedi” i samim time već je u stresu. Oboje trebaju shvatiti da su u “istom loncu” te trebaju biti odgovorni prije svega sebi. To je prvi korak. Poslodavci bi trebali omogućiti iskrenu i otvorenu međusobnu komunikaciju, jasno izraziti svoje odluke, postupke i planove. Isto tako dati prostora i vremena zaposlenicima da iskažu svoje misli i emocije. Treći korak je pojačan timski rad, međusobno povjerenje  i ako je potrebno, izlaganje  za druge. Ako sve protekne “glatko”, uvjerena sam da ne postoji kriza koja se ne može prevladati.

Poslodavac prije svega treba biti iskren i jasan u komunikaciji dane situacije, treba obrazložiti svoj plan i dati mogućnost odabira zaposleniku želi li ili ne slijediti promjene.

Izazov promjena

Ispit međuljudskih odnosa

Kada pričamo o samorazvoju, što je to što ljude motivira da krenu na taj put? Kada se javlja potreba za promjenom?

Samo mali broj ljudi ima urođenu ili razvijenu svijest o potrebi samorazvoja. Mnogi ni ne znaju što je to točno i pripisuju taj termin new age pokretima, hinduizmu, budizmu ili trendovskim promjenama. Nažalost ili nasreću, teške životne okolnosti, trauma, bolest, materijalni ili osobni gubici, mogu potaknuti osobu da se konačno zapita tko je, što je, kuda ide ili što je smisao svega.

Upoznavanjem sebe, osvještavanjem svog života raste razumijevanje životnih situacija i lekcija koje proizlaze iz njih.

Ljudi još uvijek nisu na višem stupnju svijesti i teško im je da se sami “pomaknu”, stoga život i evolucija uvijek nađu načina za razvoj. Po meni je bolje da osoba sama, pri punoj svijesti prihvati izazov promjena i tako razvija sebe.

Znači li to da Vam se više ljudi javlja u doba velikih promjena sa željom da rade na sebi?

Da, to su trenuci kada ih snaga vlastitog iskustva ili proživljenih emocija potakne da istraže svoje iskustvo kako bi bolje razumjeli što im se dogodilo, zašto i što sve to znači za njih. Poneki “zaglave” u svom iskustvu i trebaju pomoć da se izvuku iz njega, a neki se potpuno zatvore i odvoje od tzv. neugodnih podražaja ili podsjetnika. Kako god bilo, krize su uvijek prilika za korak naprijed, a on će se dogoditi htjeli mi to ili ne. Daleko više ćemo si smanjiti stres, bol ili patnju ako idemo ukorak s promjenama. Osim toga, što možemo izgubiti ako se otvorimo promjenama? Samo iluzije.

Prihvatite izazov

Što je to otpor kada govorimo o samorazvoju i promjeni? Kako radite s otporima i koliko je tu važno razumijevanje perspektive klijenta?

Otpor je izazvan strahom, neznanjem i arogancijom (nezrelim i nezdravim egom).  Mogu reći da je rad s takvim ljudima vrlo zahtjevan i iscrpljujući. Iskreno, nemam puno izbora pa se oslanjam na svoju upornost, znanje, iskustvo i vjeru u život.

Rad s otporima zahtijeva strpljenje i upornost, a koristim se informiranjem osobe, edukacijom, radionicama i tretmanima.

Što se tiče razumijevanja perspektive klijenta, ako je strah u pitanju, koristim empatiju i trudim se primjerom pokazati da se može i mora raditi na sebi. Ako je u pitanju neznanje, trudim se informirati i educirati osobu u domeni znanja koja posjedujem. A kod prenaglašenog ega, oslanjam se na svoj profesionalizam, a to je da radim svoj posao.  A na osobnoj razini, otpor smatram odricanjem osobne odgovornosti.

Može li se nekoga prisiliti na promjenu?

Ne može. Prihvaćanje promjene je i stvar osobnog izbora, samim time i osobne odgovornosti. Moj savjet je da se promijeni razina odnosa s osobom koja ne želi promjenu, na način da onaj tko želi promjenu mora nastaviti dalje. Smatram da je ta “igra” s promjenama veliki ispit za međuljudske odnose te služi daljnjem osobnom rastu i razvoju. Život se jednostavno ne može staviti na čekanje, a putevi se prirodno razdvajaju i spajaju.

Tags:

  • Show Comments (1)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ads