Obrazovni sustav nije se mijenjao mnogo godina. Zbilja je vrijeme da se nešto promijeni, ali to nije uvođenje tableta i pametnih ploča u škole. Svatko može doći i pokrenuti prezentaciju na pametnoj ploči. Ali osmisliti sat na kojem će se razvijati djetetove misaone sposobnosti, razvoj praktičnih i radnih aktivnosti te poticati dječja kreativnost i maštovitost, nešto je sasvim drugačije. To je upravo ono što se u Epohi trudimo postići iz sata u sat.
Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha
Prijavite se na online predstavljanje jezične gimnazije EPOHA.
Iva Sever profesorica je matematike u jezičnoj gimnaziji EPOHA. Završila je preddiplomski sveučilišni studij matematike na PMF-u u Zagrebu, nastavnički smjer. Radila je kao profesorica matematike u Osnovnoj školi Ivanja Reka gdje je održavala nastavu šestim i osmim razredima, sate razrednika te informacije za roditelje.
U pauzi između njezinog gustog rasporeda i angažmana u EPOHI, otkrila nam je kako je postala profesorica. Što ju veseli, a što rastužuje u današnjem obrazovnom sustavu i kako je to raditi samo s troje djece u razredu.
Kolektiv ljudi koji mijenjaju svijet
Dugo se opirala „učiteljskom pozivu“. Probala je ekonomiju, inženjersku matematiku i programiranje, ali to nije bilo to. Kada ga je napokon prihvatila, već je bila razočarana obrazovnim sustavom, jer je shvatila koliko se dosađivala u školi. Od početka je znala da želi nešto drugačije od klasične frontalne nastave, a splet okolnosti doveo ju je baš u EPOHU.
„Djeca najviše uče promatranjem drugih. U školi provode dobar dio dana i profesori bi im trebali pružati dobar primjer“, govori nam bez razmišljanja i dodaje da je uloga profesora ujedno i odgojna.
Nakon sada već pola godine rada u EPOHI, istaknula je tri najvažnije prednosti u odnosu na državne škole: „Definitivno kolektiv. Uspjeli su se okupiti ljudi koju su dovoljno ludi da misle kako mogu promijeniti svijet i to mi je super! Svi surađujemo u kreiranju nastave. Primjerice, kroz temu tjedna povezujemo sve predmete koje učenici imaju taj tjedan.
Zatim vodstvo i podrška koju nam svakodnevno pruža stručni tim koji je uvijek na raspolaganju za sva naša pitanja i nedoumice. Naravno, prednost zbog koje sam se i odlučila zaposliti baš u ovoj školi je waldorfski pristup koji naglašava individualni pristup učeniku“, pojašnjava Iva.
Edukacija nastavnika i podrška stručnog tima škole
Nakon iskustva rada u državnoj školi i sada u privatnoj gimnaziji, profesorica Iva Sever ističe razlike. Ona najvažnija je u edukacijama za nastavnike i većoj podršci koju dobivaju od stručnog tima škole. Oduševljena je njihovim angažmanom i time što konstantno pronalaze nove predavače. Oni ih uče zanimljivim stvarima koje mogu ukomponirati u waldorfski način rada.
Razlika je i u tome što se u državnoj školi ne očekuje uspostavljanje dobrog odnosa s učenicima, kao što je to slučaj u privatnoj školi. Prema njezinom iskustvu (kako učenice, tako i razrednice), to je jako bitno. Jer, ako učenici nemaju dobar odnos sa samo jednim profesorom, to će se odraziti i na odnos s ostalim profesorima. „Čini mi se da je to čest slučaj u državnim školama koji na posljetku dovodi do toga da učenici izbjegavaju dolazak u školu.“
Holistički pristup obrazovanju prilika za mijenjanje postojećeg sustava
Raditi samo s troje djece u razredu nije nimalo lako. Možda je čak i teže nego s više djece, jer zbog malog broja učenika profesor sve vidi. Djeca u tim trenucima ne mogu biti djeca i ponekad se opustiti, kao što to mogu kada je više učenika. Najveći izazov bio joj je povezati se s učenicima. Svatko može doći i održati svoje predavanje, ali uz to uspostaviti i odnos s učenicima nešto je potpuno drugo. Pogotovo u tako osjetljivoj dobi.
„S waldorfskom pedagogijom susrela sam se jedino u teoriji na fakultetu te dodatnoj literaturi koju sam čitala. Važnost waldorfske pedagogije je u tome što čovjeka promatra kao biće tijela, duše i duha, koje se neprestano razvija. Prema tome, odgojne i obrazovne metode mijenjaju se sa starošću djeteta i ovise o njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama i sposobnostima“, govori nam Iva i dodaje kako joj se sviđa taj holistički pristup.
Imala bi bolje mišljenje o obrazovnom sustavu da je i sama kao učenica pohađala takvu školu. Zbog toga joj je neizmjerno drago što je dobila priliku mijenjati obrazovni sustav na ovakav način.
Drugačija škola koja odgovara razvojnim potrebama učenika
„Ako čitate ovaj tekst, vjerujte da ste na njega naišli s razlogom. Dok sam čitala knjigu Najbolje škole (Thomas Armstrong), zamišljala sam neku drugačiju školu u kojoj bih radila. Autor u knjizi potanko obrazlaže ideju da jedino škole koje odgovaraju razvojnim potrebama učenika, jesu najbolje škole. Suvremeni obrazovni sustav težište stavlja na akademski uspjeh (postignuće na testu, što bolji rezultat na državnoj maturi). On također ističe negativne posljedice diskursa akademskog postignuća koje su razorne kako za učenike tako i za učitelje“, tvrdi Iva.
I dok je zamišljala školu u kojoj bi htjela raditi, EPOHA je bila upravo u nastanku. Par mjeseci kasnije, gledala je oglase za posao nastavnika matematike (što je deficitarno zanimanje) i ovaj je bio jedini. Tek kasnije je shvatila da se radi upravo o onakvoj školi kakvu je priželjkivala.
Show Comments (1)