Popularnost projekta ”Čitaj knjigu” koji je na Facebooku, Instagramu i blogu pokrenula Alis Marić iznenadila je sve poznavatelje hrvatske nakladničke scene, a knjigu vratila u fokus. S Alis Marić razgovaramo o uspjehu njezina projekta na webu i akcijama koje ga prate.
Pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar
Foto: Slaviša Brezar
Stotine tisuća čitatelja knjiga koji na društvenim mrežama komentiraju pročitane knjige, lajkaju odlomke i citate, razmjenjuju informacije o autorima i promocijama ili pak biraju prijatelje prema tome koja im je knjiga bila najdraža u djetinjstvu – nevjerojatni podaci za tržište na kojem se knjiga prodana u tisuću primjeraka smatra hitom.
Projekt „Čitaj knjigu“ okuplja već više od 200.000 čitatelja. Kako ste došli na ideju da napravite društvenu mrežu o knjigama koja će se baviti preporukama, a ne kritikama? Jeste li u početku očekivali takav uspjeh?
„Čitaj knjigu“ na društvenim mrežama postoji malo više od dvije godine, a okuplja 200.000 knjigoljubaca iz cijele regije. Brojke koje rastu iz dana u dan sve govore. Volim reći da sam zarazila Hrvatsku i regiju ljubavlju prema čitanju i knjigama. Kako je to moguće? Lako!
Jedan od razloga je taj što moje preporuke dolaze iz srca, koliko god to nekome patetično zvučalo. Ja ne dociram i ne kritiziram s pozicije književnog kritičara jer to i nisam, nego stvaram dobar osjećaj. Riječi mi dolaze iz srca – bez negativnosti, s mnogo ljubavi i iskrene zanesenosti knjigama. Knjige koje mi se ne sviđaju i koje me ne osvoje ne komentiram. Njih naime ni ne čitam. Ne stignem. Bavim se onim knjigama koje mi „sjednu na prvu“. Slično kao i s ljudima.
Na mojim stranicama zaljubljenicima u knjige pružam zanimljive i pouzdane informacije, preporuke, poučne ulomke, atmosferu čitanja i zabavne knjiško-životne citate. Sve to začinim lijepim fotografijama. Danas uspješno surađujem sa svim hrvatskim nakladnicima.
Popularnost “Čitaj knjigu”
Ideju sam dobila slučajno, zahvaljujući sve većoj popularnosti društvenih mreža. Facebook je odličan i koristan „alat“ za tako nešto. Iako naravno nisam ni sanjala da će „Čitaj knjigu“ u tako kratkom vremenu postati toliko popularan i tražen.
Jednog jutra mi je samo došla poruka – Čitaj knjigu. Kako mi je uvijek manjkalo sugovornika za pročitane knjige, odlučila sam komentirati knjige na Facebooku i Instagramu. Blog je bio treći komunikacijski alat za one koji nisu na Facebooku i Instagramu. Sada uspješno, svakodnevno pišem na svim trima platformama. Angažman je ogroman, ali meni inspiracije ne nedostaje. Misli i ideje samo naviru. A ja uživam. Ponekad ostanem do 2-3h ujutro uz kompjuter pišući i čitajući.
U početku sam govorila da ću biti sretna ako uz mene bude 500 zanesenjaka. A evo što se dogodilo! I ja sam ugodno iznenađena i oduševljena. Svakodnevno mi moji pratitelji šalju prekrasne poruke i poručuju da bez „Čitaj knjigu“ više ne mogu započeti dan i ne mogu zamisliti Facebook. Da sam im pravo osvježenje, pejsmejker i inspiracija. Sretna sam da radeći ono što volim nadahnjujem ljude. Nema boljeg recepta za uspjeh i zadovoljstvo.
Internet nije prijetnja knjigama, već nezamjenjiv vodič kroz nova izdanja i događaje.
Koja je prava slika hrvatske čitateljske publike – pasivni čitatelji koje knjiga ne zanima, što se može zaključiti po niskim nakladama i stanju u nakladništvu, ili zainteresirana, pozitivna i aktivna publika koja voli knjige i o njima rado raspravlja, kao što je na Vašim stranicama?
Oduvijek tvrdim da Hrvati čitaju i vole knjige. To pratim već duže vrijeme. Nikada mi se nije činilo da je taj trend u padu. Ne raste, ali po meni stagnira.
Interes za knjige
Istina je da se knjige manju kupuju. To je razumljivo, s obzirom na ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Knjiga je postala luksuz. Ali ljubitelji čitanja i knjige se snalaze na sve moguće načine. Nemoguće je da knjigoljubac svaki mjesec izdvoji 500-1000 kn za sve novitete koji ga zanimaju i privlače. A to bi bilo otprilike neophodno ako bi željeli biti u toku.
Internet je pridonio tome da interes i znatiželja za knjige i novitete raste. Svi danas mogu brzo i jednostavno doći do informacija o novitetima, što se čita, što treba čitati i ima mogućnost izbora. Znači Internet nije prijetnja knjigama, već odličan vodič kroz sva nova izdanja, ali i knjiške događaje, festivale i večeri. Zato je i „Čitaj knjigu“ uspio. Nedostajalo je takvih vodiča kroz svijet knjige i književnosti koji će uputiti, podsjetiti, usmjeriti.
Inače mislim da roditelji premalo potiču svoju djecu na čitanje i premalo im čitaju dok su još jako mali. A kasnije je tu problem u školi. Nastavni programi su prenabijeni i ide se velikom brzinom naprijed. Previše se buba gradivo napamet, a premalo se razvijaju prezentacijske i govorne vještine. Bolje bi bilo da se u školi razgovara o knjigama, pročitanom i doživljenom. Popis lektire bi trebao biti zanimljiv i ažuriran.
Police u organizaciji “Čitaj knjigu”
„Čitaj knjigu“ organizira police za slobodne biblioteke u kafićima i drugim društvenim prostorima i dosad je postavljeno desetak polica u Zagrebu, Splitu, Gospiću, Dugom Selu… Što trebaju učiniti ugostitelji i organizatori koji žele pozvati u posjet projekt „Čitaj knjigu“?
Da, drago mi je da sam, osim na društvenim mrežama, ljubav prema knjigama i čitanju pokrenula i u svijetu knjiga. Nije sve ostalo na lijepim slikama i porukama.
Svako postavljanje polica prati knjiška večer. Pričamo o ljubavi prema knjigama, čitanju i novitetima i na kraju otvorimo „slobodnu razmjenu knjiga“ na tom mjestu. To je na neki način moj uvjet da dođem na predstavljanje. Dosad smo postavili police na šest lokacija u Splitu te u Gospiću, Koprivnici, Osijeku, Dugom Selu, Samoboru, Zagrebu.
Svatko tko ima prostor u kojem bi želio pokrenuti slobodnu razmjenu knjiga – kafić, klub, informativni centar i slično – može me kontaktirati i ja ću se rado odazvati, uz uvjet da se tamo organizira postavljanje police, a ja donosim knjige i započinjem razmjenu. Kasnije ta razmjena zaživi i nastavlja se. Ljudi se pomalo uključuju i knjige kruže po pravilu – posudi/pročitaj/vrati/pokloni. Ne bi trebalo biti izgovora da je knjiga skupa i nedostupna. Preferiram manje sredine jer tamo je manje knjižnica i knjižara.
Kutak za čitanje u bolnicama
Dobrotvorni rad i darivanje knjiga važna je dimenzija projekta „Čitaj knjigu“ i dosad ste opremili police u čekaonicama Klinike za tumore. Na kakav publicitet nailazi dobrotvorno i društveno odgovorno djelovanje? Kako javni mediji prate projekt „Čitaj knjigu“?
Dobro je činiti dobro knjigama. Knjigama sam opremila tri bolnice u Hrvatskoj. Kliniku za tumore u Zagrebu, odjel dječje onkologije u Zagrebu i ginekološki odjel u gospićkoj Općoj bolnici. Taj je projekt odlično prihvaćen. Javljaju mi se ljudi na „Čitaj knjigu“ i hvale tu moju inicijativu. Kažu da im je boravak u bolnici bio lakši i opušteniji. A kući su ponijeli neku svoju omiljenu knjigu. Fora, zar ne?
Želja mi je opremiti sve bolnice u Hrvatskoj kutkom za čitanje. Ali za to mi treba pomoć. Možda bi to bio poticaj da se u moj projekt uključe mladi srednjoškolci i studenti i na taj način pokažu koliko vole knjigu. Radit ću na tome ovu jesen i zimu. Publicitet je dobar. Opremanje Klinike za tumore je popratila Hrvatska televizija u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“.
Javni mediji prepoznaju ovu inicijativu i čini mi se da se sve više priča o čitanju i njegovoj važnosti za razvoj i daljnji prosperitet Hrvatske. Ne možemo napredovati bez obrazovanih, načitanih i informiranih mladih ljudi.
Udomljavanje knjiga
Sve je popularnija Vaša akcija udomljavanja knjiga preko društvenih mreža. Koliko ste knjiga dosad udomili? Kamo odlaze udomljene knjige? Jesu li za udomljavanje knjiga više zainteresirani čitatelji u provinciji ili u gradovima?
Kako od izdavača dobivam sve novitete i pretrpana sam knjigama, odlučila sam veliku većinu svojih knjiga udomiti kod drugih knjigoljubaca. Nemam kod kuće mjesta za sve njih. I apeliram da i drugi to čine. Knjige trebaju „kolati“ i „putovati“. To radim preko moje facebook stranice i do sada sam udomila sigurno oko 350 knjiga.
Ja ih osobno nosim na poštu i šaljem na kućnu adresu udomitelja. Nastojim da knjigoljupci iz manjih sredina, iz nekih sela ili manjih mjesta ravnomjerno dobiju knjige kao i oni iz gradova kojima je, naravno, lakše doći do željene knjige. Meni inače ne prođe dan da ne uđem u knjižaru i/ili knjižnicu jer volim mirisati i dodirivati knjige; volim lijepe korice, mjesta za čitanje, udobne fotelje i meke i mirisne krevete gdje se može opušteno čitati. To su rituali bez kojih ne mogu zamisliti dan.
“Vino i knjiga” jedinstven je program koji kombinira vinske okuse ugođajima u knjigama. Kome je taj program namijenjen i koliko je posjetitelja dosad okupio?
Kako sam aktivna članica udruge Žene i vino (Women on wine) došla sam na ideju da u nadahnjujućoj, kreativnoj i posebnoj radionici, „Vino i knjiga“ spojim te dvije strasti – vino i knjigu. Nas dvije strastvene ljubiteljice vina i knjiga, Jelena Šimić Valentić – vrhunska sommelierka i osnivačica Vinske škole „Pupitres“ i ja vodimo polaznike u potpuno novi doživljaj.
Vino i knjige
Održale smo već 6 takvih radionica, najčešće u cafeu Velvet. Idealno je kada nas na radionici ima desetak, tada je doživljaj intiman i potpun. Sudionici se potpuno opuste, odvedemo ih u jedan drugi svijet. Lica su nasmijana i opuštena. Često izmamimo i suze na oči od siline pozitivne energije. Radionice su poput svojevrsne psihoterapije.
Odaberemo četiri vrhunska vina kao suptilne pratioce uz četiri posebna karaktera knjiga. Listajući knjigu, razgovaramo o snažnim porukama uz vrhunska vina te zajedno pronalazimo ljepotu istraživanja ovih dviju umjetnosti. Ova vinska radionica nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kakva iznenađenja pripremate za svoju publiku na najvećem sajmu knjiga u Hrvatskoj?
Prije dvije godine – 2014., kada sam tek pokrenula “Čitaj knjigu”, uzaludno sam lutala na Interliberu od štanda do štanda u potrazi za bilo kakvim kontaktom i pokojom knjigom. Nije baš bilo pozitivnih reakcija. Za izdavače sam bila nova i nepoznata blogerica.
Već sljedeće godine, 2015., na Interliber sam došla s malim koferom na kotačićima u koji sam jedva stavila sve knjige koje sam dobila od svih izdavača. Tada sam već bila prepoznata i relevantna blogerica čije se preporuke itekako uvažavaju. Moja Facebook stranica je tada brojala oko 70.000 pratitelja, a na blogu je bilo oko 200.000 pregleda.
Čini mi se da se sve više priča o čitanju i njegovoj važnosti za razvoj i daljnji prosperitet Hrvatske. Ne možemo napredovati bez obrazovanih, načitanih i informiranih mladih ljudi.
Ove godine će Interliber za mene biti posebno važan. Krajem 2016. moja Facebook stranica ima skoro 200.000 pratitelja, na Instagramu se druži 13.000 knjigoljubaca, a na blogu ima oko pola milijuna prikaza. Na ovogodišnjem Interliberu planiram imati svoj kutak “Čitaj knjigu” u kojem će se knjigoljupci moći zaustaviti, odmoriti, ugodno sjesti, prolistati knjigu, pričati o knjigama i čitanju i popiti finu kavicu.
Čitaj knjigu na Interliberu
Iznenađenje je i da “Čitaj knjigu” na Interliberu 2016. najavljuje pokretanje vlastitih izdanja knjiga pod nazivom “Biblioteka Čitaj knjigu”. S mojom partnerskom izdavačkom kućom Iris Illyrica promovirat ću i prvu knjigu Biblioteke “Čitaj knjigu” – “Djevojka sa sedam imena” korejske autorice Hyeonseo Lee. Knjiga je svjetski bestseler i čita se u jednom dahu. Riječ je o istinitoj priči o bijegu iz mraka na svjetlo, ali i o sazrijevanju, obrazovanju i ponovnom građenju života i to dva puta – jednom u Kini a drugi put u Južnoj Koreji. Snažna knjiga o pobjedi duha.