Zadatak učitelja je inspirirati potragu, potaknuti stvaralaštvo i dopustiti slobodu u pronalaženju vlastitih rješenja. Ana Gyatso, nastavnica je engleskog jezika i etike u jezičnoj gimnaziji EPOHA.
Razgovarala: Vedrana Prevendar
Foto: Epoha
Ana Gyatso diplomirala je filozofiju i religijsku kulturu na Hrvatskim studijima. Apsolventica je waldorfske pedagogije (učiteljski smjer) na Institutu za waldorfsku pedagogiju, gdje je obnašala i funkciju tajnice. Stekla je iskustvo rada u Waldorfskoj školi u Zagrebu kao asistentica učiteljici. Bila je voditeljica ljetnog i zimskog kampa za djecu, te predavačica engleskog za djecu od 1. do 4. razreda.
Pohađala je brojne dodatne edukacije i usavršavanja, uključujući i seminare iz budističke filozofije i tibetskog jezika u Centru za tibetske studije (Library of Tibetan Works and Archives; Dharamsala, Indija). Završila je tečaj aromaterapije na Otvorenom sveučilištu te položila međunarodni ispit iz engleskog (Council of Europe Level C2) u British Councilu. Studentica je druge godine studija euritmije u Zagrebu.
Koliko dugo radite kao profesor i otkud poriv da se želite baviti obrazovanjem srednjoškolaca?
Počela sam raditi s djecom tijekom studija, a prva iskustva u razredu stekla sam u Waldorfskoj školi kao asistent učiteljici u petom razredu. Godinu nakon toga predavala sam engleski jezik djeci od prvog do četvrtog razreda. Premda volim nastavu kroz igru s mlađom djecom, shvatila sam da mi veće zadovoljstvo predstavlja rad sa starijima s kojom mogu razgovarati o ozbiljnijim temama.
Prije dolaska u gimnaziju Epoha, radili ste u Waldorfskoj školi u Zagrebu. Je li vam lakše bilo s osnovnoškolcima ili sada sa starijom djecom? Koja je uopće razlika u podučavanju, odnosno ima li ih?
Rekla bih da je razlika u pristupu. S mlađima je potrebno puno igre i kreativnosti, sa starijima domišljatosti, taktike i pronalaženja pravih tema. Time djelujemo na njihovo mišljenje, osjećanje i volju. Za učitelja je dobro da se bavi djecom svih dobi, jer to stvara pravu ravnotežu kako u njegovoj vlastitoj osobnosti, tako i u pristupu djeci.
Je li uloga profesora ujedno i odgojna? Treba li odvajati te dvije stavke ili jedno bez drugog ipak ne ide?
Mislim da je najvažnija zadaća učitelja povezati se sa svakim djetetom. Pozivati ga da svakim danom napreduje u spoznaji samoga sebe i svoje uloge u svijetu. Napredak bi se trebao događati u svim aspektima djetetova života, tako da smatram da je uloga učitelja i odgojna i obrazovna.
Je li lako raditi samo s troje djece u razredu i koji su vam bili najveći izazovi u Epohi do sada?
Rad s malim brojem djece u razredu ima velike prednosti. Svako dijete može doći do izražaja i zaista biti viđeno. Najveći izazov i zadovoljstvo bilo mi je pronalaženje sadržaja koje će djecu motivirati i zainteresirati. Zatim prezentirati taj sadržaja na način koji će u njima potaknuti pitanja i želju za pronalaženjem odgovora.
Koliko je Waldorfska pedagogija uopće važna u obrazovanju i zašto?
Mislim da waldorfska pedagogija ima pristup djetetu koji mu omogućava zdrav razvoj u svim aspektima njegova bića. Waldorfske metode ne obraćaju se samo intelektu, već i djetetovim osjećajima i volji kroz umjetničke predmete, ručni rad, vrtlarstvo, obrte. Waldorfska pedagogija namijenjena je cjelovitom razvoju čovjeka.
Što biste poručili roditeljima budućih srednjoškolaca – zašto odabrati Epohu?
Najvažnije je za čovjeka da pronađe smisao i svrhu svog života. Da bude ispunjen i sretan, da se harmonično razvija u svim aspektima svog bića i da doprinese svijetu najbolje što može. Waldorfska pedagogija naglašava slobodu svakog pojedinca. Potiče učenike da teže znanju i napretku iz svoje vlastite inicijative, a ne kako bi zadovoljavali tuđe interese. Primjenjujući waldorfske metode, srednja škola Epoha priprema učenike da spremno stupe u svijet.
Show Comments (0)